˝Bolje da propadne selo nego običaji˝ kaže poznata izreka. Osobito ju dobro ilustriraju zelena oaza Trilja i čitave Cetinske krajine koji su, sa svojim usmenim predajama, pjesmama i običajima prava riznica blaga tradicijske kulture
Ovo područje osobito je poznato po bogatoj crkveno-pučkoj baštini koja povezuje crkvene blagdane poput Uskrsa s narodnim običajima, jer korizmeno i uskršnje vrijeme za kršćane je najintenzivniji liturgijski period u godini.
Korizma, četrdesetodnevno razdoblje koje prethodi Uskrsu, obilježeno je postom i pokorom, a počinje na Čistu srijedu i završava na Veliki petak. Na Čistu srijedu vjernici se pridržavaju strogog posta i nemrsa, pa tako Triljani uglavnom blaguju riječnu ribu koju su nerijetko vlastoručno ulovili. Liturgija osim toga nalaže blagoslov pepela od maslinovih grančica blagoslovljenih na Cvjetnicu prethodne godine te održavanje obreda pepeljanja kao izvanjskog znaka poniznosti i pokore. U skladu s tim tijekom šest korizmenih petaka održava se pobožnost Križnog puta, te se petkom obavezno posti, odnosno ne jede nikakva mesna i masna hrana.
Foto: Župa sv. Mihovila, Trilj
Specifičnost ovog kraja možda se najjasnije očituje u običajima vezanim uz četvrtu korizmenu 'Sredoposnu nedilju' kada puk običava pohoditi Križni put od župne crkve sv. Mihovila do križa na vidikovcu Bila Glavica gdje se sveta Misa slavi na otvorenom. Pete korizmene nedjelje, poznatije kao 'Glušnice' se pak na oltaru cjelodnevno izlaže Presveti oltarski sakrament te se Križni put obavlja uz procesiju oko groblja pored crkve.
Foto: Župa sv. Mihovila, Trilj
Liturgijski najbogatije razdoblje korizme nedvojbeno je Veliki Tjedan koji započinje 'Cvitnicom' kada se Crkva na poseban način prisjeća Isusove muke i smrti. Umivanje cvjetnom vodicom za vjernike simbolizira čišćenje od grijeha, ali se osim toga vjeruje da štiti ljepotu lica i zdravlje očiju. Na misi s procesijom blagoslivljaju se maslinove grančice koje podsjećaju na Isusov slavni ulazak u Jeruzalem, a koje vjernici postavljaju u svaku prostoriju doma kako bi donijele radost i blagostanje čitavoj obitelji, pa čak i u polja s vjerom da će donijeti bolju žetvu.
Foto: Župa sv. Mihovila, Trilj
Sveto trodnevlje na kojem se okuplja čitava zajednica za Triljane protječe u ozračju osobite sabranosti, mira i tihog promišljanja. Sve počinje s Velikim Četvrtkom, danom posljednje večere kada je Isus sa svojim učenicima zadnji put blagovao Pashu i ustanovio svetu misu. U triljskom kraju je poznat i kao 'zeljavi' ili 'zeleni' četvrtak budući da se na taj dan tradicionalno jede divlje zelje i beskvasna pogača. Osim toga prestaju zvoniti crkvena zvona čija „šutnja“ traje do Velike subote, a običaj je da se svi poljski radovi obave prije mise Večere Gospodnje prilikom koje svećenik vrši obred pranja nogu krizmanicima.
Veliki petak je spomendan Isusove muke i smrti, dan strogog posta i nemrsa kada se ne bi smjelo baviti nikakvim poslom. Na taj dan nema euharistije, a triljski vjernici se u tišini okupljaju na obred, ispred praznog i neukrašenog oltara župne crkve sv. Mihovila. Procesija gradom i ljubljenje križa središnji su elementi liturgije. Nakon podjele svete pričesti narod se u šutnji razilazi, razmišljajući o Muci koju su u crkvi slušali te sa zahvalom za žrtvu koju je podnio naš Spasitelj.
Foto: Daniela Drčec
Velika ili 'Bila subota' ime je dobila zbog običaja da se na taj dan sređuje i pere kućanstvo, ali i običaja umivanja netom blagoslovljenom vodom. Tog se dana 'sirnice' (lokalni naziv za pincu) kolači i jaja odnose na blagoslov. Iako je u današnje vrijeme svatko u mogućnosti kupiti raznovrsne boje, naljepnice i omote, Triljani jaja najradije kuhaju u 'ljuski od kapule' ili raznim travama koje im daju lijepu boju, te jaja premazuju uljem radi dobivanja sjaja.
Foto: Župa sv. Mihovila, Trilj
Najsvetija noć godine i vrhunac uskršnjih priprema svakako je svečano vazmeno bdijenjena poseban način obilježeno službom svijetla, to jest paljenjem Vazma ispred crkve. Prvim usklikom „Aleluja!“ još od početka korizme vjernici izražavaju radost zbog uskrsnuća Onog koji je umro radi grijeha svijeta i pobijedio smrt. Kada pak konačno osvane Uskršnje jutro obitelj se okuplja oko stola na uskršnjem doručku. Dok se najmlađi posebno raduju 'tucanju jajima' koja se u hrvatskoj tradiciji smatraju simbolom novog života i vjere u uskrsnuće. Mladi Triljani pak jedni drugima daruju pisanice na kojima su nerijetko poruke upućene djevojkama.
Upravo djeci i mladima valja pričati o svemu ovome i prenositi običaje na nove generacije, jer tradicija nam daje sigurnost da znamo tko smo i omogućuje nam da ne zaboravimo odakle potječemo. Zaključno, u današnje vrijeme obilježeno duhom brze promjene i relativizma možda je najvažnije naglasiti da nam upravo naša baština daje putokaz kojim putem trebamo hrabro koračati dalje. Kako bi to prikazali zavirili smo u riznicu običaja triljskoga kraja te smo ostali ugodno iznenađeni.