Život uz rijeke povijest bilježi ili kao okosnice života ili kao okosnice ratova. Nije do rijeke, do ljudi je. Ista rijeka može svojim dugim tokom kroz prostore i narode biti život koji teče, hrani, liječi, spašava, ali i odnosi, no uvijek i vraća
Svetište Gospe od Utočišta u Aljmašu neraskidivo je vezano uz obale rijeke uz koju živi stoljećima, moćni, nezaustavljivi Dunav, tu civilizacijsku, kulturnu i povijesnu aortu Europe. Svetište koje je ljudima s desne obale Dunava bilo potrebno kao sveto Utočište. Pouzdanje u mir u sred stoljeća borbi. Stoljeća života na prostoru uz desnu obalu Dunava, danas dio općine Erdut u Osječko – baranjskoj županiji zabilježena su kao borba za slobodu i mir, borba koja ne prestaje dok sloboda i mir ne pobijede.
Foto: Vjeran Vidaković, TZ Osječko-baranjske županije
Krenimo od početka. Prvi aljmaški dom Gospinog kipa je crkva od šiblja, blata i trske u koju je smješten 1704. godine koja se ujedno smatra početkom svetkovanja. Od te 1704. pa sve do danas, dakle punih 319 godina, Aljmaš je Gospino svetište, a u tom razdoblju današnja crkva četvrta je izgrađena. Sve prije nje razrušene su ne zubom vremena nego mačem rata. Današnja župna crkva svetišta u Aljmašu moderno je arhitektonsko zdanje, autorski rad arhitekata Maje Furlan Zimmerman, Ive Gajšak i Mirka Buvinića. Crkva je ukrašena trima mozaicima s motivima Male Gospe, Velike Gospe te motivima arkanđela Gabrijela i Mihaela. U crkvi je trajno izložen zavjetni kip Gospe Aljmaške okružen upravo mozaikom arkanđela Gabrijela i Mihaela. Nakon crkve, obnovljena je i Kalvarija te uređen prostor oko crkve, a cjelokupni projekt obnove crkve i svetišta dovršen je 2007. godine.
Foto: Vjeran Vidaković, TZ Osječko-baranjske županije
Nezahvalno, teško i netočno bilo bi govoriti o najvažnijim svetištima. Snaga svetišta, ako je to uopće dobar izbor riječi, proistječe iz snage koju ulijeva u srca hodočasnika i duboke zahvalnosti za uslišane molbe. Širina i snaga duhovnog suživota svetišta i hodočasnika, ta oku nevidljiva veza, u opipljivom, materijalno krhkom svijetu, prikazuje se u opstanku crkve i mjesta. Ta vidljiva borba odraz je one duboke, nevidljive, ali i najvažnije. Aljmaš, prvi puta spomenut 1332. godine i danas je, nakon stoljeća izmjene ratova, okupacija i razdoblja mira, ostao simbol Marijanskog svetišta. Aljmaško svetište Gospe od Utočišta po broju hodočasnika najveće je svetište Istočne Hrvatske i među značajnijim Marijanskim svetištima ovog dijela Europe uopće. No, Aljmaš i njegova okolica pružaju još niz zanimljivih sadržaja.
Foto: Vjeran Vidaković, TZ Osječko-baranjske županije
Aljmaš je naselje u Hrvatskom Podunavlju okruženo vinogradima i nekim od najznačajnijih hrvatskih vinogorja. S najbližom vinarijom, onom u Erdutu, Aljmaš je povezan stazom duljine 12,5 km. Označena staza vodi uz padine Dunava i pruža jedinstveni ugođaj života uz Dunav. Kada stignete do Erduta, vina će biti dovoljno, čuvaju najveću bačvu. No, nije samo Dunav moćna rijeka koja ljubi Aljmaš. U blizini Aljmaša Drava se spaja s Dunavom i raj je za ribolovce.
Foto: Denis Despot, TZ Osječko-baranjske županije
Očuvanom tradicijom, u kojoj je najprepoznatljivija upravo opisana vjerska tradicija štovanja Gospe Aljmaške, Aljmaš je i dio tradicijske kulturne, folklorne i gastronomske baštine Slavonije. Dolazak i boravak u Aljmašu uvest će vas u duhovni, ali i svjetovni život ovog dijela Hrvatske koji ovdašnji žitelji njeguju i s kojim se iskreno identificiraju. Ako se nakon boravka u ruralnom okruženju zaželite ritma grada, Dravom uzvodno, no svakako cestom, posjetite najveći grad Slavonije – Osijek. Osijek živi uz Dravu, pa će vam nakon Aljmaša i Dunava Osijek i Drava zaokružiti doživljaj suživota čovjeka i rijeke.
Foto: Vjeran Vidaković, TZ Osječko-baranjske županije
Dug je put do zvijezda, a ponekad i duži do mira. No, ako vas vodi jedna Zvijezda, ona nebeska, put je trnovit, ali cilj siguran. Tako bismo nekako mogli opisati dugu povijest svetišta Gospe od Utočišta u Aljmašu. Aljmaš je bio i ostao utočište mira, ljubavi, zahvalnosti i razumijevanja. Aljmaš je svetište na Dunavu, malo, skromno mjesto u Slavoniji proslavljeno ljubavlju koja ne gasne jer ljubav je najjača…