Zagorkina biografija još je nedovoljno istražena, a istraživači su još uvijek u nedoumici i oko godine njenog rođenja, ali je 1873. postala općeprihvaćena…
Njihovi rezultati istraživanja temelje se na proučavanju knjižice 'Kako je bilo?' koju uzimaju kao Zagorkinu autobiografiju. Neki od njih smatraju i roman 'Kamen na cesti' njenom autobiografijom, no tu valja biti oprezan jer ipak je riječ o romanu... Marija je odrastala na imanju mađarona Raucha gdje je njezin otac bio upravitelj imanja i stoga je morao odobravati mađaronsku politiku. Postoji anegdota da se ona od malena deklarirala kao protivnica Khuenovog režima, te su čitav njezin život i rad postali usmjereni protiv Mađara. Kako bi je smirili, „jer revolucionarno misle samo lude muške glave“ , daju je za ženu jednom Mađaru. U braku ona počinje pisati anonimne članke za mađarske opozicijske novine . Uskoro napušta muža i Mađarsku, te uz pomoć biskupa Strossmayera dobiva posao u redakciji opozicijskog lista 'Obzor' kao refren hrvatsko – mađarske politike.
Foto: Wikipedija
Marija tako postaje prva hrvatska novinarka, no nositi tu titulu bilo je vrlo teško, zbog podcjenjivanja od strane njezinih muških kolega (iz tog razloga je imala i poseban ured). Afirmaciju u redakciji dobiva tek za vrijeme Narodnog pokreta, 1903. godine, kada su uhićeni urednici 'Obzora', a Zagorka je obavljala čitav posao u redakciji. Kasnije je na kratko vrijeme i ona uhićena i to prvenstveno zbog organiziranja ženske demonstracije protiv Khuenovog režima. Uz rad za 'Obzor' održala je niz predavanja o položaju žene u (hrvatskom) društvu. Sa slomom Khuena i pobjedom hrvatsko-srpske koalicije Zagorka postaje pratitelj delegacije na zajedničkom saboru u Budimpešti. Također postaje prva žena parlamentarni izvjestitelj, što je imalo široki odjek po cijeloj Europi. Za vrijeme Fridjungova procesa, 'Obzor' je šalje u Beč za izvjestitelja. Tada doživljava potpunu afirmaciju što od političkih protivnika, što od svjetske javnosti. To je ujedno vrhunac i kraj njezine novinarske karijere. Za vrijeme NDH zabranjen je Zagorkin list „Hrvatica“ kao i njezina politička djelatnost.
Foto: Pixabay
U početku novinarskog rada Zagorka je pisala satirička djela protiv mađaronske vlade, a neka od njih su odigrana i u kazalištu. Prilikom jednog službenog posjeta Strossmayeru, biskup predlaže Mariji da počne pisati romane pri čemu joj daje i neka uputstva: „Romani moraju biti povijesni“ i „...u Khuenovu sistemu muškarac je zarobljen, ali žene su slobodne govoriti o rodoljublju. Ali nažalost, svi znamo, kako su žene danas prema politici i svojim pravima indiferentne. Tome su krivi muškarci, jer imao sam prilike doživjeti, da i najveći intelektualci smatraju, kako politika i javni život, dapače ni razgovori ni štivo, a još manje javni rad nisu za žene. Ovako su žene morale zapasti u potpuno ništavilo samosvijesti. Zato bi ovi romani trebali da probude historijskim događajima borbenost u ženskoj duši.“ Upravo tada na scenu stupa Marija Jurić Zagorka kakvu mi danas poznajemo. Njezini romani uspjeli su se oduprijeti germanizaciji i mađarizaciji koja se provodila kroz strane romane, te su istovremeno popularizirali hrvatsku povijest i emancipaciju žena. Politička tendencija pisanja ovih romana jest neupitna. Nju potvrđuje i sama Zagorka mišlju: „Jest, istina je. Pišem za publiku i široke slojeve.“ Rad završava mišlju da „književnik nikad nije bila i da književnosti nije dala ništa.“
Foto: Wikipedija
Marija Jurić Zagorka bila je u svakom slučaju žena ispred svog vremena, emancipirana, samostalna, učena i što je ključno sposobna da djeluje u neprijateljskom muškom okruženju i da se bori za svoja uvjerenja. Danas ne samo da joj na tome čestitamo, već nastojimo uvidjeti i njezinu vrijednost na području na kojem smatra da nije ništa učinila – području književnosti.
- U Kako je bilo? Zagorka piše kako je u potkrovlju uredila sobicu gdje je mogla nesmetano pisati. Poveznica s Madwoman in the Attic.
- U Kako je bilo? Zagorka piše kako je u potkrovlju uredila sobicu gdje je mogla nesmetano pisati. Poveznica s Madwoman in the Attic.
- “Listovi u tuđini donijeli su karikature s mojom slikom u odori Djevice Orleanske sa srednjovječnim mačem kako vodim žene protiv prestrašenog Khuena“. U: Kako je bilo?
- Zagorka je održala niz predavanja po Hrvatskoj, Slavoniji, Sloveniji, Bosni, sudjelovala je i na kongresu sveslavenskih novinara u Ljubljani, Pragu, Krakovu, Bukureštu... Predavanja su nosila naslove: „Žena je dio naroda“, „Hrvatska žena u narodnoj borbi“, „Žene i solidarnost“, „Politika i žene“...
- Naime, Strossmayer je nastojao koristiti kulturu kao faktor oblikovanja hrvatske nacije. Hrvatska mora imati neku autohtonu kulturu, vlastita djela kojima će se oduprijeti mađarizaciji ili germanizaciji, ako takve autohtone kulture nema ili nije razvijena važno ju je stvoriti i poticati njen razvoj. Međutim, hrvatska kultura je preslaba da se odupre germanizaciji i mađarizaciji, te se ona nastoji povezati s ostalim slavenskim kulturama u monarhiji. Plod takvog nastojanja jest otvaranje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU) iniciran od samog Strossmayera.