Zbog čega je Marko Marulić otac hrvatske književnosti? Pišući 'Juditu' koja je objavljena prije točno 500 godina – 1521., on sam napominje kako se želi približiti običnom narodu i običnom čovjeku koji ne razumije dotadašnji jezik književnosti – latinski
Njegov biblijsko – vergilijanski ep koji mu je donio slavu počiva na dotadašnjoj tradiciji, no umjesto muza na samom početku djela autor zaziva pomoć Svevišnjega, kako bi ono što mu je na srcu uspio Božjom milošću pretočiti u djelo. Ne čudi nas to znajući da se Marulić bavio i pisanjem primjera za dobar i pobožan život koji su već u njegovo vrijeme prevedeni na nekoliko europskih jezika. No, što je to što Marulića nuka na ovakav pristup i što mu je to na srcu a što bi želio podijeliti sa svojim suvremenicima? Riječ je o poruci ohrabrenja i nade, o poruci strpljivosti u polaganju svoje ili sudbine naroda Božjoj pravdi koja je spora, ali dolazi na vrijeme, ne kasni…
Kip Marka Marulića u Splitu, Ivan Meštrović
Split, Marulićev grad, kao i ostatak negdar slavnog hrvatskog kraljevstva nalazi se pod ugrozom velikog Carstva, čija je vojna snaga nekoliko puta jača od obrambene. Osmansko carstvo već je zaposjelo Bosnu 1463. te od tada kreću pljačkaški i osvajački napadi prema Hrvatskom Kraljevstvu. Više nego bilo koji drugi rat, sukobi s Osmanlijama se protežu kao tema ili motiv u domaćoj književnosti. Više nego u bilo kojem drugom ratu u ovome je naglasak na sukobu religija, stoga će ta djela nositi pečat zazivanja Božjeg imena koje bi po simbolici 'David – Golijat' trebalo zaštititi slabijeg koji se u njegovu zaštitu utječe.
Tko je Judita?
Lik je posuđen iz starozavjetne biblijske priče o udovici Juditi koja je spasila svoj narod od osvajanja, jer je oholog vojskovođu Holoferna zavela te ga je, iskoristivši moć svoje ljepote, u konačnici i ubila u njegovu taboru što je dovelo do raspada i povlačenja njegove vojske. Naime, Juditin zavičaj Betulija već je pao u okruženje neprijatelja – bezizlaznu situaciju u kojoj se narod iscrpljuje nemogućnošću dopremanja hrane, i što je još bitnije vode. Betuliija se želi predati, svjesni situacije u kojoj se nalaze. No, Judita poziva narod na molitvu Bogu i strpljivost. Ona sama moli za Božje čudo, ali ona sama i djeluje. Molitve joj daju snagu za nadnaravni podvig. Ne zaboravimo da je jezik Starog zavjeta podosta grub, prepun ratova, osvajanja, ubojstava, te se u skladu s njime ona odlučuje na podvig uništenja neprijatelja. Takvu Juditu treba Marulićevo vrijeme: Dike ter hvaljenja presvetoj Juditi, smina nje stvorenja hoću govoriti. Maruliću treba jedna Judita kako bi narod pozvao na molitvu i predanost Bogu, ali i na jačanje morala za junačke podvige. U narodu postoji izreka da Bog za teške stvari bira muškarce, a za nemoguće žene. Juditu ne krasi samo mudrost, već i iznimna ljepota tijela i lica. Ona je mlada udovica, svjesna svoje ljepote, svjesna da joj ona može pomoći, a i sam Shakespeare kaže „Slabosti – ime ti je žena“. Ne iz taštine, već s planom ona zavodi Holofrena, odlazi u njegov šator te ga opija. On se prepušta u njene ruke a ona ga ubija. Ovo je i panegirik njezinoj čistoći koja je unatoč poželjnosti svoju ljepotu i čednost iskoristila za više ciljeve.
Judita odrubljuje glavu Holofernu Caravaggio
Poziv je to na krepostan život za kojeg smo već spomenuli da će se Marulić baviti u drugim djelima, jer kroćenje sebe, vlastitog tijela i užitka očigledno donosi unutarnju snagu potrebnu za velike podvige, ne samo za svoju dobrobit već i za čitav jedan narod. Na primjeru Davida i Judite vidimo da takve biblijske likove onda prati i Božja naklonost, a njihove pobjede su povijesne. Gledajući Juditino junaštvo opjevano i izdano kao prva tiskana knjiga na hrvatskom jeziku prije 500 godina, kao i samu Marulićevu borbu kroz pisanu riječ, ne možemo ne povući paralelu i zaključiti da su nam bez obzira na drugačije vrijeme i različite okolnosti i danas, kao i uvijek, potrebni ovakvi 'svjetionici' koji su tražeći hrabrost u molitvi spremni učiniti velike stvari za svoj narod i domovinu.
Piše: Tanja Otmančić