Ako samo zagrebemo u Glavaševićeve misli otkrit ćemo koliko je vrijedno upoznati sav njegov opus...
Pitate se kakva smisla ima govoriti o „Pričama u Vukovaru“ autora Siniše Glavaševića u tjedan prije Božića, blagdana mira i topline? Nažalost, i ovoga su Božića mnogi narodi suočeni s ratnim strahotama, pri čemu nas najviše zaboli kad čujemo o ranjavanju djece te se osjećamo nemoćnima i nesposobnima da ispravimo krivi put kojim je čovječanstvo krenulo. Priča o betlehemskim jaslicama, unatoč siromaštvu i odbacivanju, budi u nama divne slike i osjećaje, a radost kojom dočekujemo to maleno betlehemsko dijete budi i našu tihu molitvu da svako dijete bude s ljubavlju dočekano i da u ljubavi odrasta.
Foto: Pixabay
Misli Siniše Glavaševića, primjerice „ako želite bolju budućnost onda morate svim silama nastojati da tome i sami pridonesete“, „tko ljubiti zna, toga ljube“, „ne dajte da vaše dijete odraste ako je njegova radost veća u uzimanju nego davanju“ utkane su u Priču za roditelje koju završava zaključkom : „…djeca su jedino dobro koje je čovječanstvu ostalo. Sve drugo uništeno je u nastojanju da sitni ljudski stvor bude veći od misli, od riječi, od Boga.“
U Priči o traženju možda baš dobro opisuje sekularizirani advent u kojemu vlada duh konzumerizma, dok „tisuće ljudi koji se susreću po ulicama žure nekamo… bezglavo trče u paničnom strahu da će ih izdati snaga ili da će ih vrijeme pregaziti.“
Foto: Pixabay
Život je to kojemu je promašena bit te se autor pita „je li zaista tako teško naći nekoga tko će vas čuti, razumjeti, ljubiti, utješiti?“. Potom nastavlja: „Mene zanima tko je čovjek koji je prošao pored mene, pijan i neobrijan? Zašto je psovao i od kud on baš na mojem putu za koji sam mislio da je pravi? Oprostite, ali svijetu su zanimljiviji oni koji griješe, od bezgrešnih i čistih. Od takvih se nema što naučiti, s takvima se nema o čemu razgovarati“. Takvim nas mislima Priča o traženju zapravo uvodi u traženje za onim što je iskonski dobro u nama te se pitamo jesu li ljudi navukli previše maski na sebe i naučili napamet točne odgovore koji u životu dobro „prolaze“, ali koji život ne donose, život koji je za njega istina, radost i jednostavnost.
Foto: Pixabay
Novim pogledom on gleda i na uvriježene svakodnevne geste poput pozdrava „dobar dan“ i zagrljaja kojima tek sada, kada sve zastaje, kada život u gradu staje, otkriva pravi smisao – jer kome se u Vukovaru tih dana može poželjeti dobar dan, a da se to i ne želi cijelim bićem. „Znao sam čak lijepo pozdraviti. Naučili su me stariji stotinama sitnih pojedinosti koje sam smatrao nevažnima. I onda…rat. Tek kad smo ostali goli i bosi… kada smo skinuli sa sebe sve prljave navike koje smo navlačili svako jutro pred zrcalom, a zaboravljali ih skinuti, kada smo se riješili svega onoga što nas čini opasnima… pod zvijezdama (smo se) zagrlili“.
U Priči o porodici progovara: „Ono što je čovjeku najbolje činiti jest da stvara obitelj, jer tu je budućnost i tu nema zadrške, prosudite sami kamo bježite, u kojim se labirintima skrivate kad vam dojade ekolozi s posla, kad vas izmore čekanja na semaforima, jedva čekate noć i san. Gdje najbolje spavate i pokraj koga?“
Foto: Pixabay
U Priči o ljubavi jasno i ljutito naznačuje „da je vrijeme u kojem živimo toliko nezahvalno da čovjek poželi da se nije ni rodio i to samo zato što u ovom vremenu nema dovoljno ljubavi za sve.“
No, postoji i vuče ga jedna nada, jedna vizija koja i u najtamnijim noćima zaiskri pred njim, a opjevana je u Priči o Mariji: „Marija je možda tek želja, nestvaran lik, mašta. Marija je skriveni put u san. Ona je pojam nade da će sutra biti kao jučer. I premda smo svjesni da se to neće dogoditi, opet nam je Marija potrebna, ako ne za ljepši život, onda za bolju, i ljepšu i mirniju smrt. Marija je jedina koja će zaustaviti vrijeme kada se umorite, ona će jedina smoći snage da shvati vašu grešku, jedina će razumjeti ono što nitko ne razumije, vratit će vašem dostojanstvu sigurnost. Marija je potrebna i, ako još niste stigli, potražite je. Lako ćete je prepoznati. Ona je najljepša i najbolja, ona je sve što niste, a htjeli biste, i sve što jeste, i drago vam je zbog toga. Od sveg što vam treba, Marija je svakako najvažnija.“
Foto: Pixabay
Ovim citatima nismo iscrpili Glavaševićeve misli, zagrebli smo tek njegovu misao i duh koje je vrijedno još bolje upoznati čitanjem čitava njegova opusa. I dok nam se život čini kompliciranim, Glavašević ga pred nama ogoljuje do jednostavnosti, odvajajući ono što u tom životu vrijedi od besmisla u koji smo kliznuli nesvjesni svoje izgubljenosti. Njegove su poruke svevremenske i univerzalne jer dotiču ono vječno u čovjeku. A to je upravo i Božić. Tu je da nas, jednostavan i ogoljen od nebitnosti u jaslicama, usmjeri u pravi život. Sretan vam Božić!