Naš arheolog Dragutin Gorjanović Kramberger provodio je od 1889. do 1905. godine arheološka istraživanja u Krapini, a ono što je pronašao snažno je odjeknulo diljem svijeta i zauvijek ucrtalo Krapinu na svjetsku kartu arheoloških, odnosno paleontoloških otkrića...
Ako ste se ikad pitali postoji li mjesto u Hrvatskoj gdje se na interaktivan i sustavan način možete spiralom vremena uživo prošetati kroz povijest od njezina početka do danas, odgovor je potvrdan. To se mjesto susreta s prošlošću nalazi u Krapini, točnije u Muzeju krapinskih neandertalaca, koji je svoja vrata posjetiteljima otvorio krajem veljače 2010. godine, nakon jedanaest godina gradnje. Ciljano je pozicioniran pokraj Hušnjakova brda, prvog paleontološkog spomenika prirode u Hrvatskoj, na kojemu su krajem 19. stoljeća pronađeni ostaci neandertalaca.
Foto: Wikipedia
Zgrada muzeja vješto je uklopljena u prostor između dvaju brežuljaka, tako da joj je vidljivo samo pročelje koje je arhitektonski osmišljeno prema vjerojatnom izgledu izvorne polušpilje – staništa krapinskoga pračovjeka. Dizajneri su doista vodili računa o svakom detalju nastojeći u posjetitelju pojačati dojam i izraziti simboliku svojeg rješenja. Tako prilazeći ulazu u muzej, posjetitelji moraju prijeći potok koji je tijekom izgradnje kanaliziran ispod zgrade. Izvirući ponovo pred ulazom, potok svojim žuborom kao da podsjeća na tijek vremena i simbolizira povratak u prošlost. Pročeljem, osim toga, dominira velika staklena stijena koja, reflektirajući okolni šumski pejzaž, dodatno upotpunjuje dojam svojevrsna portala u prošlost.
Ulaskom u muzej pokazat će se da je tomu doista tako. Naime, s unutarnje strane staklene stijene može se uživati u „vjernoj“ animiranoj svakodnevici krapinskih praljudi, koja se neprekidno projicira na velikom muzejskom filmskom ekranu. Time se posjetiteljima već na samome početku želi pružiti mogućnost uživljavanja i neposrednijeg kontakta s glavnom temom muzeja. Film inače sugerira vrlo realističan prikaz života ljudi otprije 130.000 godina. Moguće je da će neke scene manjoj djeci biti zastrašujuće, ali ako se roditelje i skrbnike na to upozori, oni će već znati kako se za to treba pobrinuti.
Foto: Fea Munitić
Neandertalci imaju svoje mjesto u povijesnoj priči, ali tu priču, kao i svaku drugu, valja početi pričati od početka, a to je, prema znanstvenicima, bilo prije 13,8 milijardi godina. U nastojanju da se posjetiteljima sve to približi i dočara, što nije nimalo jednostavno, u muzeju je postavljen veliki zaslon koji pokazuje tijek ključnih događaja od takozvanog Big Bang-a, to jest Velikog praska, do nastanka Sunčeva sustava. Prikaz vrijedi pogledati od početka do kraja jer objašnjava kako je naš svijet zaista nastao.
Nastavljajući obilazak, posjetitelji stupaju na arhitektonsku i ujedno povijesnu spiralu, s lentom vremena i nazivima razdoblja prošlosti našega planeta. Na njoj susreću prikaze i ostatke organizama, počevši od onih najjednostavnijih do složenijih, koji su nastanjivali Zemlju u ta davna vremena. Mnogi će se, a napose djeca, oduševiti prikazima različitih dinosaura koje iz filmova, slikovnica i igračaka već dobro „poznaju“. No, ipak je drukčije kad ih se vidi uživo, pa makar bila riječ samo o kosturima.
Foto: Fea Munitić
Posebno je plastično prikazan razvojni niz od čovjekolikih majmuna preko praljudi do današnjeg čovjeka. Tu se ponovo susreću naši neandertalci čije figure izgledaju tako stvarne da nam se čini kao da će se svaki trenutak pomaknuti i početi hodati muzejom kao u filmovima „Noć muzeja“. U tom, vjerojatno najviše interaktivnom, dijelu muzeja posjetitelji mogu samostalno istraživati svim svojim osjetilima i tako se još bolje upoznati s tim minulim razdobljima, tadašnjim ljudima i uvjetima u kojima su živjeli. Među ostalim, saznat će kako se njihov svijet postupno mijenjao, kako je nastupilo ledeno doba i zašto su mamuti izumrli.
U nekim prostorijama posjetitelji će se vjerojatno osjećati poput pravih arheologa, dok će u drugima otkrivati povezanosti i tajne koje su nam ovi davni predci ostavili. Mnogi će se vjerojatno i začuditi da i u današnjem svijetu ima toliko toga što nas još uvijek povezuje s njima. Naime, genskom je analizom utvrđeno da su mnogi njihovi geni ugrađeni u naše genome, odnosno u genome današnjih ljudi. Ako ni zbog čega drugoga, samo bi ih zato bilo „pristojno“ upoznati, bez obzira na to je li netko ljubitelj povijesti ili više gleda prema budućnosti. U svakom slučaju u ovom inovativnom muzeju svatko može naći nešto što će mu biti zanimljivo.
Foto: Petar Krešimir Hodžić
Ali to nije sve. Muzejski kompleks ne nudi samo eksponate izložene pod krovom muzejske zgrade, već i one postavljene na otvorenome, a koje obilazimo stazom prema nalazištu na kojemu je naš arheolog Dragutin Gorjanović Kramberger od 1889. do 1905. godine provodio svoja arheološka istraživanja. Naime, u špiljama u blizini današnjeg muzeja pronašao je impresivnih devet stotina ljudskih kostiju, naravno onih neandertalskih, mnoštvo paleolitskog kremenja, ostataka špiljskog medvjeda, jelena, vuka i – nosoroga! Tim nalazima Kramberger je bez ikakve dvojbe ustanovio da je Krapina mjesto gdje su živjeli naši predci. Ne čudi da je ono što je pronašao u to vrijeme snažno odjeknulo diljem svijeta i zauvijek ucrtalo Krapinu na svjetsku kartu arheoloških, odnosno paleontoloških otkrića.
Važnost ovog mjesta za svjetsku i europsku baštinu potvrđuje i činjenica da je ono prvo u Hrvatskoj, još 2015. godine, dobilo oznaku lokacije europske baštine. Stoga preporučujemo onima koji to još nisu učinili da iskoriste prvu prigodu te otiđu tamo bilo koji dan u tjednu osim ponedjeljka i obiđu muzej i prostor oko njega. I to svakako u prvoj polovici dana, odnosno do 16 sati kad završava radno vrijeme. A do tada, svi zainteresirani mogu nešto više saznati na službenim mrežnim stranicama muzeja te, za prvu ruku, obaviti i virtualni obilazak... iako ništa ne može zamijeniti uranjanje u potpun doživljaj ostvaren svim osjetilima.