Otok Svetac ili Sveti Andrija u Viškom arhipelagu

Ovaj pučinski otok, smješten 25 km zapadno od Visa, danas je bez stalnih stanovnika, donosi Gorgonija.com

Arheološka nalazišta svjedoče da je Svetac bio naseljen u prapovijesno doba, a na njemu se nalaze i ostaci utvrde koja je po legendi pripadala ilirskoj kraljici Teuti gdje je skončala svoj život bacivši se sa zidina. Od 11. do 15. stoljeća na Svecu su živjeli Benediktinci, a danas ga krasi crkvica Sv. Andrije. U 18. stoljeću se organizira proizvodnja borove smole (pakline), korištena za venecijanska brodogradilišta. Tada se na njega naseljava obitelj Zanchi iz Italije te je čitav otok danas u njihovom privatnom vlasništvu. Najveći broj stanovnika koje je Svetac imao su 73 osobe, po popisu iz 1952. godine, od kojih su skoro svi Zankijevi.


Foto: Marko Cvrlje

Otok Sveti Andrija nema sigurnog pristaništa te je bio poprište mnogih tragičnih nesreća. Njegovi susjedi, Brusnik i Jabuka, su jedini otoci vulkanskog podrijetla u Jadranu te jedan od razloga zašto je Viški arhipelag proglašen geoparkom od strane UNESCO-a. Osamdesetmetarske litice Sveca se strmo spuštaju u jednako toliku dubinu mora u čijem je plavetnilu nekoć obitavala sredozemna medvjedica. Ovaj predivni tuljan, jedan od najugroženijih sisavaca na svijetu se sada tek povremeno pojavljuje u Jadranu. Ribari su ih u prošlosti doživljavali kao neprijatelje budući da su im trgali mreže pa su ih ubijali i koristili njihovu mast te kožu za opanke. Nama najbliža kolonija sredozemne medvjedice je u Grčkoj, a njezina globalna populacija je otprilike tek 700 jedinki. Radi se o geografski izoliranim populacijama što otežava oporavak njihove brojnosti.


Foto: Marko Cvrlje

Na Svecu se gnijezde kaukal i gregula, morske ptice koje na kljunu imaju cjevčice pomoću kojih izbacuju morsku sol iz organizma. To ih obilježje svrstava u red cjevonosnica, zajedno s albatrosima. Vitina špilja, nazvana po djevojčici (Viktoriji Zanchi) koju je otac konopom spuštao 60 metara s brijega u špilju da lovi gregule i kaukale, govori nam o prehrani tamošnjeg stanovništva.


Foto: Marko Cvrlje

Vidjeli smo i Eleonorinog sokola, jednu od najrjeđih hrvatskih grabljivica koja se gnijezdi na liticama pučinskih otoka, a zimuje u Africi (Madagaskar, Mauricijus…). Geografska izoliranost dovodi do nastanka endema pa je tako Svetac jedino poznato stanište Visianijeve lazarkinje (Asperula visianii) dok sušački kupus (Brassica cazzae), gotovo ugroženu i strogo zaštićenu stenoendemsku vrstu, osim na Svecu pronalazimo i na obližnjoj hridi Kamik te Sušcu i Visu. Ovaj fascinantni kutak je bio surovo, teško i opasno mjesto za život. Ali iz sadašnje perspektive, s obzirom na bogatu povijest, prirodna bogatstva i ljepotu, iskonstvo, mir, tišinu i čistoću koje sve teže pronalazimo u našoj civilizaciji, Svetac sa ponosom nosi svoje ime.

Piše: Marko Cvrlje

Izvor: Gorgonija.com

Povezani članci
Plemićka ruta za plemenite doživljaje

Plemićka ruta za plemenite doživljaje

Svetačke sličice kao omiljeni predmeti pučke pobožnosti

Svetačke sličice kao omiljeni predmeti pučke pobožnosti