Fran Krsto potomak je plemićke obitelji Frankopan koja se razvijala u nekoliko jakih loza, a podrijetlo je voljela tražiti u Italiji čija je kultura, a prvenstveno pjesništvo bilo na vrhuncu Europske mode onoga vremena…
On je ostao posljednji od svojeg roda uslijed višegodišnjih ratova s Osmanlijama. Iako je trajnije boravio na području Karlovca i Ozlja, te dao pečat ozaljskom književno-jezičnom krugu, Fran Krsto je baštinio i posjede Krka, Rijeke s Trsatom, Ogulina, pa preko spomenutog Ozlja i Karlovca, sve do Čakovca. Takva rasprostranjenost imanja uzrokovala je miješanje štokavsko-kajkavsko-čakavskih elemenata u njegovom pjesništvu. No, osim domaćim dijalektima, naš pjesnik vlada i latinskim, talijanskim i čini se, u manjoj mjeri njemačkim i francuskim jezikom. Stekao je neku vrstu klasičnog obrazovanja što potvrđuje obiteljski habitus koji je izgleda, nastojao u dvorce pribaviti knjige i rukopise ne samo suvremenih (dalmatinskih) pjesnika, nego i nekih književnih klasika. Fran Krsto Frankopan poznavao je Vergilijeva i Ovidijeva djela čiji je utjecaj vidljiv u njegovoj mladenačkoj Elegiji napisanoj na latinskom jeziku objavljenoj 1656. u Italiji, kada je pjesnik imao trinaest godina. Time Frankopani prestaju biti podupiratelji i mecene umjetnosti, a postaju stvaratelji pri čemu je Fran Krsto upravo prvak iz Ozaljskoga kruga.
Fran Krsto Frankopan
Poznato je svima da je ovaj hrvatski domoljub i plemić tužno skončao, zajedno sa svojim šogorom Petrom Zrinskim u Uroti Zrinsko-Frankopanskoj. Isprva se smatralo da je u tamnici sastavio zbirku pjesama Gartlic za čas kratiti kako bi mu, čekajući oslobođenje, vrijeme brže prošlo. Nakon nekoliko opširnijih disertacija o njegovu opusu utvrđeno je da je Gartlic nastao prije utamničenja, a da ga je ovdje Fran Krsto samo priredio za objavljivanje.
Gartlic za čas kratiti
Sam Frankopan u predgovoru Gartlica u prenesenom značenju govori o sadržaju „Vrtića“: „Ni vertla gospockoga, s tim lipše nakinčena, v kojem ne bi rasla haluga i trava vsakojaka. Tako i va'vom gartlicu nahodit je med cvitjem hudobne i korisne trave: zato opominam, ruka plemenita, naj prez rukavice po cvit posigati, ar se lahko na koprivu moreš namirit “. Važno je ovdje još spomenuti da Gartlic kao posebna zbirka pjesama posjeduje dva predgovora. Smatra se da je ovaj naveden nastao ranije, kao i pjesme; ali da je priređujući ga za tisak u tamnici Frankopan imao potrebu da još nešto nadopiše: „Ovi pako gartlic je zasađen v oblačnih dnevih, v urah nesričnih...pače drago prosim, kaj najde neugodno da zbriše.“ Ježić smatra da je to direktan poziv čitatelju da iz njegova opusa izuzme nedolična djela.
Pixabay
Pjesnik se potpisuje pseudonimom Ditelina i u njegovim pjesmama koje govore o udvaranju cvijeće ima značajnu funkciju, odnosno cvijećem se nada ostvariti svoj cilj koji je i tema pjesme – potvrdan odgovor na udvaranje. Međutim on zavidi cvijeću. Cvijeće je personificirano kao ono koje ima sretniji život od pjesnika („vim od mene ste sričnije, jedan konči dan vživate...al ja nebog vse tugujem“) te u drugom djelu pjesme autobiografski pjeva o vlastitom nesretnom životu. Ova pjesma je nastala u tamnici, te je po tonu bliža Pobožnim pjesmama (zbirci nastaloj kasnije u tamnici). Sličan odnos prema prirodi iznosi u pjesmi Serce žaluje da vilu ne vidi („Vi loze zelene, vi polja cvatuča... drugi se raduju u vašoj liposti, ja pak vdil tugujem u strašnoj žalosti“). Gartlic je po svome tonu dvojak: pjesme su čas poletne, pune životnog veselja, radosti zbog uzvraćene ljubavi, ali istovremeno se pojavljuju pjesme u kojima pjesnik opjevava patnju zbog neuzvraćene ljubavi kao u gore spomenutoj. Kad se obraća ženskoj osobi spominje ime Fili, Klori, te piše pjesmu s akrostihom grofice Barbare Drašković, ali i Katarine Zrinske, svoje sestre (Frankopan Zerjnj Kattarjna). Zbog toga su u pjesmama česti opisi ljepote žene. Kravar konstatira: „U Frankopanovoj se lirici elementi baroka pojavljuju na marginama dviju njezinih vrlo čestih tema: uz temu ljubavi i ženske ljepote i uz temu prolaznosti“, zbog toga je prisutnost baroka vrlo vidljiva u Gartlicu koji je u svojem najvećem dijelu okrenut temi ljubavi i žene. Većina pjesma iz Gartlica poziv je djevojkama da se prepuste njegovoj ljubavi, a u njihovom poletu i mladenačkom ushitu pjesnik pokoji put prelazi preko granica onog što bismo nazvali dobar ukus.
Pixabay
No, za kraj treba naglasiti – sadržaj Gartlica sačinjava prvenstveno ljubav i ljepota žene, uz to vezano udvaranje, ali i patnja. Uz ljubavne, ondje je i nekoliko pjesma koje govore o lovu, ali i pjesma koja nosi naziv Pozivanje na vojsku u čijoj se trećoj strofi nalazi stih koji je obilježio uspomenu na pjesnika: „navik on živi ki zgine pošteno“. To bi govorilo da je Fran Krsto Frankopan nastojao sva područja svojeg života pretočiti u pjesmu, što bi bio jasan znak pjesničke usmjerenosti ili „tankoćutnosti“, koliko god on sam sebe nije smatrao iznimnim pjesnikom…