Fran Krsto Frankopan rođen je 1643., a tragično je preminuo u Bečkom Novom Mjestu, 30. travnja 1671. godine. Bio je hrvatski plemić, vojskovođa i pjesnik iz velikaške obitelji Frankopan…
Njegov interes za pjesništvo i pjesnički izričaj nisu imali vremena potpuno se razviti, niti se mladi plemić uspio samo njima posvetiti. U razdoblju neprestanih ratova s Osmanlijama valjalo je misliti na očuvanje granica Hrvatske i Slavonije, pa tako i posjeda Frankopana i Zrinskih koji su s njima graničili. Živjeti u predziđu kršćanstva možda nije moglo pridonijeti pjesničkoj inspiraciji, jer je sav materijalni i organizacijski teret ratovanja pao na leđa najviših plemića iz ovih dviju loza kojima je habsburški kralj slao pomoć jedino ukoliko bi uvidio da su ugroženi njegovi posjedi ili sam Beč. Stoga je pjesnička inspiracija bila uglavnom usredotočena na pobjedu nad Turcima. Tako je npr. Adrijanskog mora sirena djelo koje je Petar Zrinski preveo s mađarskog, a govori o njegovu pretku Nikoli Zrinskom i bitci kod Sigeta. Uz Frana Krstu Frankopana, Petar Zrinski je drugi predstavnik ozaljskog kulturnog kruga i prva ličnost Zrinsko - Frankopanske urote.
ozalj.hr
Nakon njihova uhićenja, u tamnici je nastala Frankopanova zbirka Pobožne pjesme i to vjerojatno u onim trenucima kad je on očekivao izvršenje smrtne presude, te se u tim pjesmama na neki način mirio sa sudbinom. U njima prezire životne užitke, a odričući se njih kao da bi se najradije odrekao i brojnih pjesama iz zbirke Gartlic za čas kratit, koje su upravo slavile mladenaštvo, udvornu ljubav i tjelesne užitke. Frankopan kao da slijedi Gundulića koji svoja mladenačka djela naziva „porod od tmine“, jer ih nije pisao u kršćanskom duhu.
Unsplash
Pobožne pjesme
Gartlic sadrži između ostalog, i jednu pjesmu koja je dosta bliska Pobožnim pjesmama. Nosi naziv Lipote zemajlske jesu ništar, a građena je u paradoksu. Dok u tri strofe pjesnik opisuje i niže ljepote svoje drage, u posljednjoj strofi zaključuje: „Deh razmisli: Kad se duša s telom dili, kaj su oči, usta, prsi v dragoj vili?“ nagoviještajući time temu prolaznosti koja se kao lajtmotiv provlači kroz Pobožne pjesme.
Pobožne pjesme u naslovu nose svoju poantu: „Na svitu ništar ni terpeče“, „Živlenje človičansko je nestanovito“, „Ufanja zemajlske ljubavi jesu nestalna“... te je već u njima vidljiv spomenuti duh protureformacije, baroka ili životnih okolnosti. Pobožne pjesme su sadržajno (izuzmemo li mladenačku Elegiju) iznimka čitava opusa Frana Krste; jer u većini pjesmama iz Gartlica i Dijačkih junačkih vidimo gotovo slavljenje životnih radosti bez razmišljanja o vječnosti. Zbirku Pobožnih pjesama čini osamnaest pjesama, od kojih većina ima samo jednu strofu. U njima su stihovi i rime raznovrsne. Obiluju usporedbama (svit tak prohaja kot voda tekuča ka pinu povaja; sve je premineče, kot vitar ili magla; usporedba sa cvijećem). Pjesma „Opominjanje na dobro djelo" zapravo je građena na paradoksalan način, jer govori o čovjeku koji ustraje u grijehu.
Pixabay
U konačnici moglo bi se reći da čitav Frankopanov opus počiva na antitezi ili paradoksu, na nespojivim pojmovima. Na veličanju životnih radosti i na njihovom odricanju kroz veličanje samo neprolaznog. Vidljiv je utjecaj strane, talijanske književnosti, ali istovremeno i narodne usmene knjiženosti. Prisutan je utjecaj književnih klasika, jednako kao i suvremenih pjesnika. U svojem pjesništvu ujedinjuje i štokavsko-čakavsko-kajkavsko narječje, te latinski i talijanski jezik. Iz pjesama izvire Frankopan kao bogobojazan i pobožan plemić, a istovremeno onaj Frankopan od krvi i mesa kojemu ništa ljudsko nije strano. Možemo se s pravom pitati što bi nam pjesnik još bio ostavio u naslijeđe da ga nije zadesila prerana smrt, i na koji način bi (zasigurno) njegova objavljena djela utjecala na književno-jezični razvoj hrvatske književnosti, i to ne samo ozaljskog kruga. Možda je paradoksalno da je na književnost utjecao Frankopanov politički angažman, umjesto pjesničkog, jer će na kraju 19.st. Eugen Kumičić izdati Urotu Zrinsko - Frankopansku, pa je na taj način Frankopan posljedično ipak imao utjecaj na književne prilike, iako dvjesto godina kasnije. Za nas je i nakon novih istraživanja najznačajniji predstavnik ozaljskoga kulturnog kruga, ali i puno više.