Hrvati su kroz povijest ostavili vrijedne tragove u Svetoj zemlji
Hrvati su u sedmom stoljeću naselili prostor koji je stjecajem okolnosti postao razmeđe između Istoka i Zapada, prostor miješanja civilizacija i kultura, ali i brojnih sukoba. Taj položaj omogućio je Hrvatima da, među ostalim, ostave vrijedne tragove i u Svetoj zemlji po kojoj je hodao Isus Krist za svoga ovozemaljskog života. Nije riječ o jednoj zemlji precizno utvrđenih granica već, ako gledamo aktualno stanje, obuhvaća nekoliko njih (Izrael, Palestina, Libanon, zapadni dio Jordana i jugozapadni dio Sirije). Usprkos tome što je se naziva svetom, rijetko je u povijesti na tim prostorima mir dugo trajao. Tako je i dan danas, kada svjedočimo zabrinjavajućim ratnim zbivanjima. No u dva susljedna teksta obradit će se prvo neke povijesne, a zatim i aktualne, poveznice Hrvata i Hrvatske sa Svetom zemljom.
Foto: Sv. Jeronim/Splitsko-dalmatinska županija
Najprije treba spomenuti sv. Jeronima, velikana duhovnosti, literature i kulture svjetskoga glasa, čije je ponajveće djelo prijevod Biblije na latinski pučki jezik tzv. Vulgata. On se, naime, rodio na prostoru današnje Hrvatske, preciznije u gradiću Stridonu, na nekadašnjoj granici Dalmacije i Panonije, a umro je u Betlehemu 30. rujna 420. godine. Iako je živio prije doseljenja Hrvata, sv. Jeronim nesumnjivo je jedan od najvažnijih ljudi za hrvatsku kulturu i duhovnost. Primjerice zahvaljujući njegovu ogromnom autoritetu hrvatski jezik (glagoljica) imao je od 1248. odlukom pape Inocenta IV. poseban privilegij da ga se smije koristiti u liturgiji Crkve. Proslava 1600-te obljetnice njegove smrti iskorištena je kao prigoda da se još bolje istraži lik i djelo sv. Jeronima. Uz brojne tekstove i raznovrsne skupove poveznica sa Svetom zemljom dodatno je učvršćena 21. svibnja 2022. kada je na jeruzalemskom brdu Sion postavljen i blagoslovljen kip sv. Jeronima, dar puka Splitsko-dalmatinske županije svome zaštitniku.
Foto: Sv. Nikola Tavelić/ Šibenska biskupija
Druga važna poveznica sa Svetom zemljom jest prvi hrvatski svetac i mučenik sv. Nikola Tavelić koji se rodio oko 1340. godine u Šibeniku. Postavši Franjevac prvo je djelovao u Bosni, a zatim odlazi u Svetu zemlju gdje je, nakon nekoliko godina dušobrižničkog djelovanja u samostanu na brdu Sion, 14. studenoga 1391. podnio mučeništvo zbog hrabrog svjedočenja za Krista. Ne zna se gdje su njegovi zemni ostaci, ali se u njegovu svetištu u Šibeniku čuvaju njegove sandale. Svečev kip svečano je postavljen na brdu Sion 2022. godine na obljetnicu njegovog mučeništva u povodu 50-e obljetnice njegove kanonizacije.
Foto: Općina Cernik
Osim njega, među hrvatskim franjevcima koji su kroz povijest na različite načine ostavili značajne tragove u Svetoj zemlji osobito se ističu:
Biskup fra Bonifacije Drkolica, rođen početkom XVI. stoljeća na otoku Lopudu pokraj Dubrovnika, jedan je od najzaslužnijih kustoda franjevačke Kustodije Svete zemlje (od 1551. četiri puta je biran na tu odgovornu službu) i jedan od najvećih hrvatskih franjevaca. Fra Bonifacije je istodobno bio i predstavnik Crkve za cijeli Bliski Istok, a otomanska ga je vlast smatrala i za građanskog predstavnika svih katolika na tom području. Među njegovim zaslugama za Svetu zemlju osobito se ističu sljedeće: za tamošnje franjevce uspio je dobiti samostan Svetoga Spasitelja u Jeruzalemu, gdje se danas nalazi uprava Kustodije; popravio je kupolu bazilike Svetoga groba te je kao prva osoba nakon carice sv. Jelene otvorio Sveti grob i dao ga pokriti novim mramorom.
Foto: Bazilika sv. groba/Unsplash
Trojica Hrvata iz Sarajeva, braća Pavao, Antun i Jakov, 1681. godine kupili su komad Maslinskog (Getsemanskog) vrta, mjesta Isusove agonije, a potom su ga darovali i povjerili na čuvanje franjevcima što oni čine sve danas. U spomen na taj događaj 2014. u vrtu je postavljena prigodna spomen-ploča koju su otkrili vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić i tadašnji kustod Franjevačke kustodije Svete zemlje o. Pierbattista Pizziballa, aktualni Latinski patrijarh koji je nedavno postao i kardinal Svete rimske Crkve.
Nadbiskup fra Alojzije Ćurčija, rođen 1818. u Dubrovniku, nakon pristupanja franjevačkom redu obavljao je različite službe sve do imenovanja za biskupa Aleksije i potom biskupa Skadra u Albaniji. Godine 1866. postaje naslovnim nadbiskupom i apostolskim vikarom Egipta za sve katolike zapadnoga obreda i apostolski delegat za katolike istočnoga obreda. Sjedište mu je bilo u Aleksandriji. Tri godine kasnije imao je čast blagosloviti i tako otvoriti Sueski kanal.
Foto: Unsplash
Fra Jeronim Golubović, rodio se u Carigradu godine 1865, kao sin Ante i Lucije Golubović, hrvatskih roditelja podrijetlom iz Dubrovnika, koji su u tom gradu živjeli i radili. Nakon ređenja za franjevačkog svećenika 1888. u samo godinu dana uredio je knjižnicu glavnoga franjevačkog samostana u Svetoj zemlji. Potom je u dvije godine uredio "Kronološki niz mnogopoštovanih poglavara Svete zemlje" koje sadrži kratku povijest poglavara od vremena sv. Franje do 1895. Njegovo kapitalno djelo jest "Biblioteka Bio-Bibliografije Svete zemlje i Franjevačkog istoka" u 25 knjiga, zbog kojega je posjetio i istraživao sve važnije europske arhive i knjižnice.
Foto: Fra Jeronim Mihaić/HMD OESSH
Fra Jeronim Mihaić, rodio se 1873. u Pučišćima na otoku Braču. Kao mladić „trbuhom za kruhom“ odlazi u Argentinu gdje je proveo svega nekoliko godina. Hodočašće u Svetu zemlju toliko ga je dojmilo da je odlučio ostati tamo postavši franjevački brat. Pošto je dobro upoznao prilike u kojima su živjeli i radili franjevci u Svetoj zemlji angažirao se na obrani prava Kustodije i kupovini povijesnih mjesta. U Jerihonu je, tako, kupio posjed koji marnim radom pretvara u plodnu zemlju za uzgoj tropskoga i drugoga voća i povrća za potrebe samostana u Jeruzalemu. Tamo je sagradio konačište i crkvu.
Foto: Rijeka Jordan/Wikipedia.org
Nadalje, na obali rijeke Jordan, nasuprot mjesta na kojem se prema predaji Isus krstio, uspio je kupiti parcelu i na njoj sagraditi kapelicu. No, najveći njegov uspjeh zbio se 1932. kada je uz pomoć dobrih veza s beduinima i prijateljstva s jordanskim kraljem, uspio otkupiti brdo Neba na kojem je, prema predaji, Bog pokazao Mojsiju Obećanu zemlju i gdje je Mojsije umro. Tamo je danas katoličko svetište i mjesto važnih arheoloških istraživanja, ali i posljednje fra Jeronimovo počivalište. Ove godine obilježava se 150. obljetnica njegovoga rođenja.
Ovaj kratak tekst poticaj je na čitanje postojeće literature koja opisuje povijesne veze Hrvata i Hrvatske sa Svetom zemljom. Naime, radi se o baštini koja nije dovoljno dobro proučena pa tako ni poznata, ali zato predstavlja vrijednu potku aktualnim poveznicama.