Povijest franjevaca u Sinju 2/2

Donosimo nastavak teksta o povijesti franjevaca u Sinju. Prvi dio teksta možete pročitati OVDJE

Dana 11. rujna 1944. tijekom američkog savezničkog bombardiranja Sinja crkva je pogođena s tri avionske bombe. Potpuno je srušeno pročelje crkve, orgulje i dva oltara, a cijela unutrašnjost je oštećena. Cjelokupni popravak izvršen je 1953. godine. Iz temelja se podiglo pročelje a plafon je privremeno napravljen od dasaka. Godine 1957. nabavljene su nove orgulje tvrtke Franc Jenko iz Ljubljane, a povećane su za nekoliko registara 1962. 1959. godine nabavljena su dva mramorna oltara iz stare samostanske crkve u Makarskoj. Na jednom je stara slika sv. Paulina a na drugom nova sv. Nikole Tavelića akademskog slikara Brune Bulića. Godine 1962. prema nacrtu arhitekta Ante Baraća izrađen je bačvasti krov koji je kasnije oslikao Bruno Bulić. Nabavljen je Križni put akademske kiparice Mile Wood i postavljen u prezbiteriju oko glavnog oltara (1963.). Ista je umjetnica 1964. godine za Svetište izradila sedam gipsanih medaljona koji prikazuju sedam radosti BDM.

Foto: Svetište Čudotvorne Gospe Sinjske

Novo obnavljanje crkve počelo je uređenjem sakristije 1967. godine. Namještaj je izrađen prema nacrtima arhitekta Bernarda Bernardija. Godine 1974/75. pod vodstvom istog arhitekta, počelo je uređenje Svetišta. Glavni je oltar zamijenjen novim, jednostavnim oltarom iznad kojeg je sagrađen baldekin. Drveni antipedij tog oltara, na kojem je prikazan narod koji se utječe Gospi Sinjskoj, izradio je akademski kipar Vinko Fabri.

Tijekom tadašnje obnove crkve pronađena je grobnica ispod glavnoga oltara u koju su se ukopavali franjevci u XVIII stoljeću. Otvoren je novi pristup grobnici na dnu hodnika uz sakristiju. Uređena je kao kripta bez posebne namjene. Godine 1986. Josip Botteri Dini zatvorio je tri romaničke arkade redovničkog kora iza glavnog oltara s vitrajima: Navještenja, Uskrsnuća i Gospe žalosne. Iznad arkada izradio je mozaike: borba pod Sinjem i klanjanje Djevici. U godini jubileja (1687.-1987.) postavljena su na crkvi nova brončana vrata (dolazak fratara s Gospinom slikom iz Rame i pobjeda nad Turcima) rad akademskog kipara Stipe Sikirice.

Godine 2001. preuređeno samostansko dvorište. U tom je dvorištu, ispred samostana, 1977. godine postavljen brončani kip sv. Franje, rad akademskog kipara Stanka Vukadina. Kip je 2009. godine premješten na ulaz u crkveno dvorište. Na njegovo mjesto iste je godine postavljen kameni kip Majke od milosti, rad akademskog kipara Josipa Marinovića.

Foto: Matea Režek

Vjerojatno su ratne okolnosti u kojima je crkva građena i već sljedeće godine zapaljena (1715.), a od tada u više navrata rušena i obnavljana, bile razlogom da nije bila posvećena - barem o mogućoj posveti ne postoji nijedan dokument. Zato je crkva, zajedno s novim oltarom, posvećena tek 21. svibnja 2009. godine. Temeljni kamen za novi zvonik je postavljen tek 19. srpnja 1896. da bi do jeseni 1897. bila sagrađena polovica. Zbog oskudice sredstava rad je bio prekinut, da bi se nastavio posredstvom gvardijana samostana o. Josipa Šimića i bio dovršen 12. rujna 1927. kao „trokatni“ zvonik u neoromaničkom stilu. Visok je 43,5 metara. U srpnju 1927. srušen je stari zvonik. Prigodom proslave 700-godišnjice smrti sv. Franje, splitski je biskup K. Bonefačić blagoslovio nova četiri zvona tvrtke De Poli iz Vittorio Veneta, 25.09. 1927., a zvonik 3.10. iste godine.

Foto: Željko Zrnčić

2012. godine, prema nacrtu arhitekta Ivana Vučkovića, sagrađen je „klaustar“ na mjestu gdje je bio predviđen nacrtom samostana i crkve ing. Antonia Benonija iz 1702. godine. U tom višenamjenskom prostoru, na desnoj strani prema crkvi, postavljen je brončani reljef Majke od milosti (Gospe Sinjske), rad akademskog kipara Kuzme Kovačića. Zapravo se radi o odljevu reljefa koji je isti umjetnik izradio za franjevačku crkvu u Rami. Reljef je u taj prostor bio postavljen 2007. godine. Izgradnjom klaustra reljef je postavljen u nišu koja je, prema zamisli istog umjetnika, urešena jednim dijelom zavjetnih darova Gospi Sinjskoj. Uz tu nišu postavljeni su stalci za svijeće.

Foto: Monika Vrgoč

Povodom proslave 200-te obljetnice dolaska naroda, fratara i Gospine slike iz Rame (1687. – 1887.), sagrađena je zavjetna kapela na vrhu sinjske tvrđave iz koje je, uz Gospinu pomoć, obranjen Sinj 1715. godine. Krov, svod i pod kapele obnovljeni su 2006. godine. 2012. djelatnici Restauratorskoga zavoda iz Splita očistili su kameni oltar koji je u više navrata bio obojen. Iste je godine na oltar postavljena replika Gospine slike bez nakita koju je, prema veličini postojećeg okvira sa samog početka 18. stoljeća, izradila Sanja Šustić tehnikom ulja na platnu. Povodom svečanosti otvaranja sedmogodišnje priprave za 300. obljetnicu čudesne obrane Sinja (1715. – 2015.), 2008. godine, uz zavjetnu kapelu na „Gospinu gradu“ postavljen je brončani kip Majke od milosti, rad akademskog kipara Josipa Marinovića.

Od 1996. godine na Gospinu gradu se obavlja pobožnost puta križa. 2001. godine probijena je staza za Križni put. Iste je godine izrađen projekt postavljanja brončanih postaja Križnoga Puta u naravnoj veličini, što je povjereno četrnaestorici umjetnika.

Foto: Matea Režek

Članovi sinjskog samostana bili su župnici na širokom području od Dinare do Krke. Svojim radom, ispovijedanjem, duhovnim vodstvom, propovijedanjem, franjevci su sinjski samostan i Svetište učinili središtem vjere i milosti. Sav taj rad bio je prožet ljubavlju prema Mariji i širenjem slave i pobožnosti prema Gospi Sinjskoj. U novije vrijeme počeo je i suvremeniji način rada kao tiskanje sličica, slika, vjenčića i molitvenika, te izdavanje glasnika Gospe Sinjske, koji ponovno izlazi od 1974. kao vjesnik Svetišta. Organiziraju se i svečanosti od kojih je osobito bila svečana god. 1887. ili god. 1965. kao i godišnja hodočašća koja se odvijaju u ljetnim danima, osobito oko svetkovine Velike Gospe, uključujući devetnicu. Znak odanosti i pobožnosti vjernika su darovi na samoj slici i reljefu, milodari, posjeti crkvi, te skupna hodočašća koja se u Svetištu pretvaraju u milosnu završnicu primanjem sv. sakramenata. Proslava mnogobrojnog hodočašća na dan Velike Gospe svake godine je sve veća i ostaje vidljivi dokaz vjere našeg naroda. Sinjski je samostan poznat po svojoj gimnaziji koja je otvorena 1854. Franjevci su, naime, morali 1828. prihvatiti reformu školstva, ali tek 1838/39. šk. god. uređen je studij. Tada je određeno da se u Sinju predaje nadopuna gimnazije (licej) – filozofija. Kada je 1848. došlo do nove reforme školstva, u Sinju je 1852/53. šk. god. osnovana niža gimnazija. Od tada su se u Sinju postupno otvarali niži razredi, a 1854. godine Javno više hervatsko gimnazije s hrvatskim nastavnim jezikom. Za gimnaziju je sagrađena zgrada na trgu i uređena dvorana, a kasnije je uređeno sjemenište u zgradi u samostanskom dvorištu. God. 1908. sagrađena je velika zgrada na ulazu u Sinj za sjemenište.

Foto: Matea Režek

Nakon Drugog svjetskog rata komunistička vlast je oduzela tu zgradu i dva kata novog samostanskog krila. Uza sve to, škola nije prestala djelovati već je nastavila kao Franjevačka srednja škola za spremanje svećenika. Neki su razredi bili u Makarskoj, kasnije u Zagrebu. Godine 1962. sva je srednja škola sjedinjena u Sinju. Kako je veći dio zgrade na trgu nacionaliziran, god. 1966.-67. sagrađena je nova zgrada gimnazije na istoku samostana dok je sjemenište smješteno na trećem katu samostana.

U samostanu je knjižnica s preko 50.000 knjiga, 14 inkunabula, oko 100 fascikla rukopisa, 120 zemljopisnih karata. Samostanski arhiv bogat je materijalom iz redovničke, ali i mjesne prošlosti. Gimnazijski arhiv danas u gimnazijskoj zgradi pod državnom zaštitom.

Foto: Ivan Alebić

Godine 1860. stvorena je u samostanu arheološka zbirka s veoma vrijednim antičkim spomenicima među kojima se ističe kip božice Hekate (Dijane) i Heraklova glava. Zbirka je pod državnom zaštitom.

Uz arheološku zbirku u samostanu je i bogata etnografska, numizmatička i paleontološka zbirka zajedničkog naziva Arheološka Zbirka Franjevačkog samostana Sinj. Zbirke Franjevačkog samostana u Sinju, nakon dosta seljenja, od g. 1972. nalaze se u suvremenoj postavi u novosagrađenoj zgradi uz sjeverno krilo samostana.