Poznati 'ban pučanin' Ivan Mažuranić podrijetlom je iz Novog Vinodolskog, iz bogatije obitelji koju nije krasila plemićka titula. Kasnije je car Franjo Josip I. ponudio Mažuraniću plemićku titulu i to onu barunsku, no on je to odbio…
Školovao se u Zagrebu i Mađarskoj, studirao je pravo i filozofiju, a njegova politička djelatnost gorljiva je već u vrijeme Hrvatskog narodnog preporoda. Podržavajući Jelačićeve ideje ulazi u Narodnu stranku (Ilirsku) te se i obiteljski povezuje s ilircem i poznatim pjesnikom Dimitrijem Demetrom oženivši njegovu sestru. Od 1850. odlazi na visoke dužnosti u Beč. Iako je preporod naglo prekinut razdobljem apsolutizma, Mažuranić se zalaže za dobre veze s Bečom, dok smatra da s druge strane s Mađarima nema iskrene suradnje jer kako kaže u jednom svom govoru oni se nikad nisu držali onoga što je dogovoreno i što je na papiru. Zbog suradnje s Bečom dobiva blagoslov zauzeti bansku funkciju, naravno s velikom podrškom u zemlji. Postaje prvi ban neplemićkog podrijetla, čemu je vrata otvorio i sam Jelačić kada je stvorio Prvi hrvatski zastupnički sabor u kojeg su uz plemiće mogli ući i (bogatiji) građani.
Foto: Pexels
Ban Ivan Mažuranić za svoga je banovanja modernizirao zemlju – odvojio sudstvo, bana je podvrgnuo saboru, školu je odvojio od Crkve, uveo je obvezatno četverogodišnje školovanje (što se u praksi teško provodilo zbog nedostatka nastavničkog kadra i škola), a u konačnici osnovao je Zagrebačko sveučilište s tri fakulteta: bogoslovnim, pravnim i filozofskim, uz to je u njegovo vrijeme nastala i katedra za hrvatski jezik.
Foto: Pexels
No, Mažuranić se prilikom dolaska na vlast obvezao (nije jasno da li sebi ili biračima) učiniti dvije stvari: izmijeniti nepravednu Hrvatsko-Ugarsku nagodbu prema kojoj 55 posto Hrvatskih financija odlazi u zajedničku blagajnu u Budimpeštu, te postići ukidanje vojne Krajine u kojoj će se Vojna vlast kojom je upravljalo Ratno vijeće u Grazu sada prebaciti na bana i Sabor, budući da više ne postoji realna opasnost od prodora Turaka. Napomenimo, Mažuranić je podržavao i pomoć Hrvatske u borbi protiv Turaka 1878. na području Bosne i Hercegovine. Budući da nije bilo političke volje u Beču za takvim promjenama, dok su s druge strane Mađari Nagodbom postali utjecajni u Monarhiji Mažuranić je od svojih ideja trebao odustati. Zbog toga je odlučio dati ostavku, što je i učinio 1880. godine. Iako nije bio plemićkog podrijetla, da je bio gospodin svjedoči to što je politiku smatrao časnim pozivom i neispunjenje obećanja za njega je moglo rezultirati samo ostavkom. Njegov mandat ostao je zapamćen kroz velike promjene u vidu modernizacije zemlje.
Foto: Pixabay
Nastavio je živjeti u Zagrebu u Jurjevskoj ulici i prestaje se aktivno baviti politikom. No, tu njegovoj ostavštini nije kraj, naime njegov rukopis krasi remek djela hrvatske književnosti. Napisao je poznatu lektiru 'Smrt smail age Čengića' koja se događa u kontekstu obrane od Turaka, te je nadopunio 2 izgubljena Gundulićeva poglavlja 'Osmana' pogodivši njegov stil i ton.
Foto: Wikipedia
Njegova unuka Ivana Brlić Mažuranić nakon njega dala je hrvatskoj književnosti brojna vrijedna djela. Gradovi Rijeka, Zagreb, Varaždin, Karlovac, Koprivnica i Bjelovar imenovali su bana Ivana Mažuranića počasnim građaninom, no on je zapravo bio građanin Europe jer je govorio sve slavenske jezike, te francuski, njemački, mađarski i talijanski. Od zanimljivosti spomenimo da je bio aktivan u stvaranju hrvatsko-njemačkog rječnika te se smatra da je on autor riječi „sladoled“, „velegrad“, „veleizdaja“ i „tržišno gospodarstvo“. Pokopan je 6.8.1890. na mirogojskoj „ilirskoj arkadi“ a njegova bista nalazi se na Zrinjevcu, njegovo ime danas nose brojne škole, a posebice se uspomena na njega čuva u rodnom Novom Vinodolskom (naslovna fotografija).
