Brdo Perun, nadomak Splita, jedno od najbolje posvjedočenih praslavenskih svetišta u Hrvatskoj, zapravo je samo sjeverozapadna polovica primorske kose Mosora koja se pruža obalom od ušća Cetine do ušća Žrnovnice…
Ono što brdo Perun identificira kao svetište i središnju točku čitava „sakralnoga krajobraza“ jesu tri stjenovita vrha što se izdižu nad ušćem Žrnovnice: Perunsko (441 m), Veliki Perun (448 m) i Perunić (501 m). Njima, a ponajprije vrhu Perunsko, gravitiraju razni lokaliteti, reljefne strukture, vodotoci, prirodna staništa i kulturno-povijesni artefakti smješteni u širokom opsegu na samome brdu i oko njega, u kojima se očitava prostorni odraz stare mitske slike svijeta. Sjeverna strana Peruna pripada mjestu Žrnovnici, a obalna općini Podstrani, poradi čega i govorimo o žrnovačko-podstranskom Perunu.
Foto: Vrh Peruna – put prema sv. Juri na Perunskom, Ivana Vrdoljak
Na vrhu Perunsko nalaze se ostatci prapovijesne (ilirske) polukružne gradine. Na njezinu je obodu u 13. stoljeću, ili malo prije, podignuta crkva sv. Jurju. Taj je svetac u smjeni vjerskih sustava zamijenio praslavenskog Jarovita (Jarila), no ponegdje, kao primjerice ovdje, zamijenio je gromovnika Peruna, što je evidentno iz samoga naziva koje ovo brdo ima još od starine. Slavenskomu bogu Perunu, znamo to iz mnoštva pisanih tragova, sjedište je uvijek na visokome mjestu, na gorskome vrhu ili na najvišoj, obično suhoj, grani stabla. On odatle, iz svoga „dvora na gori“, ravna redom u svijetu i dijeli pravdu.
Njegov se oponent, bog suprotnik, zove Veles. On je zaštitnik stoke, čuvar i djelitelj blaga i bogatstva te pastir pokojnika, dakle, vladalac „onostranog“. Taj svijet „onostranoga“ u predodžbama naših starih nije eteričan, nego podzeman i veoma opipljiv. Veles se zamišlja kao bradati starac, ponekad nepredvidljiv, a u trenutcima okršaja s Perunom pojavljuje se kao zmija, odnosno zmaj (obje imenice etimološki pripadaju zemlji!), ili pak ljuta zvijer, medvjed.
Foto: Reljef na pročelju župne crkve u Žrnovnici s prikazom 'božanskog boja' između Peruna i Velesa
Do okršaja dvojice bogova, koji imaju svoje domene i u cjelini održavaju red u svijetu – kozmos, dolazi redovito u doba zimskog solsticija („na dnu vremena“) ili u drugim prigodama kada se Veles s niskog mjesta na zemlji uspinje na Perunov dvor na visini. Taj obrat naravnoga položaja, u kojem je Perun gore, a Veles dolje, znači zapadanje svijeta u nered – kaos i započinjanje božanskoga boja kojemu svrha nije smaknuće (bogovi su besmrtni!), nego uspostava prijašnjeg reda i pravde. Perun se na Velesa obrušava kamenim strijelama, odnosno munjama i gromovima, dok ga ne stjera u duplju, uz vodu „gdje mu je mjesto“.
Ovo je samo osovina inače mnogo razvedenije predodžbe o antagonizmu dvojice bogova, čiji se odnos reflektira u raznovrsnim slikama ovisno o tome u kojem smo dijelu i u kojem razdoblju slavenskoga svijeta.
Foto: Vrhovi V. Perun i Perunić, s vrha Perunsko na brdu Perunu iznad Žrnovnice kod Splita
Na žrnovačko-podstranskom prostoru ovaj je boj dvostruko posvjedočen. Prvi je spomen naravan, a čini ga stjenovita hridina koja od obale Žrnovnice vijuga prema Perunskom. Dio te stijene – „Zmijski kamen“, zaštićen je kao kulturno povijesna znamenitost iz najstarijeg doba hrvatske povijesti. Drugi je spomen rustikalna umjetnina, kameni reljef – „Žrnovačka ploča“, ugrađena u pročelje žrnovačke župne crkve, koja prikazuje jahača kako kopljem koje izlazi iz oblaka pogađa „ljutu zvijer medvjeda“.
Dođete li u Žrnovnicu, svakako posjetite ova mjesta i doživite izvorni duh naše starine.
Piše: Fea Munitić