Hrvatska prezimena kriju onomastičko bogatstvo i svako od njih ima svoju priču. Drži se kako se Hrvati prezimenima služe još od srednjega vijeka, a danas ih je u upotrebi preko trideset tisuća…
Smatra se da hrvatska prezimena nastaju u srednjem vijeku (11. i 12. stoljeće) i to u prvom redu u gradu Zadru, potom Trogiru, Splitu, Dubrovniku i Kotoru. Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2021. godine najčešća hrvatska prezimena bila su Horvat, Kovačević, Babić, Marić, Jurić, Novak, Kovačić, Knežević, Vuković i Matić. Državni zavod za statistiku na svojim internetskim stranicama pruža upravo mogućnost saznanja koliko osoba nosi određeno ime, prezime ili njihovu kombinaciju. Statistika se temelji na spomenutom popisu iz 2021. godine, a zbog zaštite pojedinačnih podataka ne prikazuju se rezultati manji od deset. U njemu tako stoji da je npr. prezime autora ovih redaka u Hrvatskoj tada nosilo 996 osoba.
Foto: Pexels
Vrhunski odabir za proučavanje hrvatskih prezimena jest i „Enciklopedija hrvatskih prezimena“ objavljena 2008. godine u izdanju Nacionalnog rodoslovnog centra, a koja nudi detaljan opis podrijetla, migracija, brojnosti i rasprostranjenosti prezimena te donosi popis poznatih prezimenjaka. Osim spomenute enciklopedije, tu je i kapitalno djelo hrvatske antroponomastike u potpisu akademika Petra Šimunovića, a koje nosi naslov „Hrvatska u prezimenima“ kao i „Hrvatski prezimenik“ koji u tri sveska otkriva bogatstvo naše antroponomastike (priredili Franjo Maletić i Petar Šimunović).
Vrijedan izvor za proučavanje hrvatskih prezimena je i internetska platforma „Acta Croatica“ koja u prvom redu prikuplja „velike priče malih ljudi“ i čuva dragocjenu obiteljsku povijest. Svima dostupna infrastruktura otvara tako mogućnost istraživanja i hrvatskih prezimena spomenutih u hrvatskim povijesnim prostorima kao i u iseljenoj Hrvatskoj.
Foto: Pexels
Upišemo li tako podatke za najrasprostranjenije hrvatsko prezime Horvat saznajemo kako su Horvati uglavnom Hrvati većim dijelom iz okolice Čakovca, a prema nekim izvorima i iz Like, zatim okolice Zagreba, Turopolja te iz Mađarske. U 20. stoljeću ovo su prezime nosili većinom stanovnici u Zagrebu i Čakovcu, a danas ih je oko dvadeset tisuća u preko osam tisuća domaćinstava. Prisutni su u svim hrvatskim županijama, a najmanje 250 obitelji s ovim prezimenom iselilo se iz Hrvatske u Njemačku, Ameriku, Australiji, Austriju itd. Prezime Horvat prisutno je u 88 država širom svijeta, a prema podatcima kojima raspolaže „Acta Croatica“ prezime se prvi put spominje 1669. godine u matičnim knjigama Katoličke Crkve.
Govoreći o hrvatskim prezimena neizostavno je spomenuti rad Hrvatskog rodoslovnog društva „Pavao Ritter Vitezović“. Društvo je osnovano s ciljem poticanja i podupiranja rodoslovnih istraživanja uz okupljanje i educiranje zainteresiranih istraživača te njihovu međusobnu razmjenu iskustava. Uz brojne tekstove o rodoslovlju, prezimenima, istraživačima i literaturi tu je i onaj g. Borisa Krizmanića koji navodi kako do masovne pojave prezimena u Europi pa tako i Hrvatskoj dolazi poslije Tridentskoga koncila (1545. – 1563.). Nakon toga povijesnoga događaja za povijest Crkve, odlučeno je o obveznom vođenju matičnih knjiga rođenih, vjenčanih i umrlih što je posljedično bilo povezano s nastankom novih prezimena.
Foto: Pexels
Govoreći o osnovnoj podjeli hrvatskih prezimena, Krizmanić ističe prezimena koja sadrže krvno srodstvo, potom prezimena prema zanimanjima, etnike i etnonime, prezimena prema nekoj upadljivoj osobini te ostala prezimena nastala na tragu zoonimske i fitonimske motivacije, prema nekoj prirodnoj pojavi itd. Postoji dakako mogućnost da se tijekom vremena, a uslijed jezičnih mijena, i samo prezime udaljilo od svoje originalne verzije pa tako kod pojedinih do danas ne znamo tajnu njihova nastanka.
Hrvatska prezimena stoljećima su definirala generacije Hrvata i živi su svjedok povijesnih vremena. Posljednjih godina sve je veći interes za njihovo proučavanje, a uz mnoge institucije i društva, digitalizaciju arhivskoga gradiva te mogućnost pretraživanja statističkih podataka u mnogo većoj mjeri sada možemo saznati o podrijetlu vlastita prezimena. Ukoliko to još nismo učinili, neka nas upravo ovaj tekst potakne na takvo istraživanje kako bismo poznajući prošlost mogli obogatiti sadašnjost, ali i kako bismo potomcima ostavili u naslijeđe vrijedna saznanja o obiteljskome prezimenu.