Tradicija vinarstva u Hrvatskoj stara je koliko i civilizacija na hrvatskom prostoru, a pratimo je u obalnom i kontinentalnom dijelu Lijepe Naše…
Da našoj obali i otocima ipak pripada primat u tradiciji vinarstva u Hrvatskoj, potvrdila su mnoga povijesna istraživanja. Doselivši se u ranom srednjem vijeku, naši su predci samo nastavili vinogradarski posao koji je stoljećima prije njih bio poznat velikim europskim civilizacijama koje su udarile temelje proizvodnji vina. Riječ je, naravno, o starim Grcima i Rimljanima. Na novčićima iz njihova vremena, pronađenima na jadranskoj obali i otocima, posebice Visu i Hvaru, mogu se vidjeti prikazi grozda i amfore, što lijepo ilustrira činjenicu da je vinova loza bila dobro poznata u grčkim kolonijama prije gotovo dvije i pol tisuće godina.
Foto: Pexels
Za vrijeme Rimljana, i kontinentalni dio Hrvatske upoznaje se s vinskom kapljicom, dok primorski dio u to doba prolazi kroz fazu unapređivanja. Spomenimo tako Novi Vinodolski, odnosno rimski Vallis vineari, ali i požešku Zlatnu dolinu, odnosno rimsku Vallis aurea, koja se uz Srijem i Baranju promiče u još jedno područje pogodno za uzgoj vinove loze. Svakako je u tom razdoblju vrijedno spomenuti i Moslavinu, Hrvatsko zagorje i Međimurje, u kojima su se također u to doba razvijali vinarstvo i vinogradarstva, čime se zaokružuje rimska priča o proširenju vinskoga trsa po gotovo cijeloj današnjoj Hrvatskoj.
Od vremena doseljenja pa tijekom čitava srednjeg vijeka naši su predci nastavljali putem proizvodnje vina koji su već utrli Grci i Rimljani. Povijesni dokumenti kažu da je postojao i kraljevski sudski službenik kojega se nazivalo „dobavljačem kraljevskoga vina“, a statut grada Korčule iz 1214. godine sadržavao je pravila koja su štitila vinograde. U srednjemu je vijeku i Crkva pridonijela zamahu vinogradarstva budući da se vino, osim za ispijanje, koristilo u liturgijskim obredima kojih je bilo sve više nakon što su se Hrvati pokrstili.
Foto: Pixabay
I sve brojniji redovnici započeli su s preradbom vinove loze pa su uz samostanske komplekse i biskupijski vinogradi također dobili na važnosti. Tako se neki podrumi iz srednjega vijeka koriste i danas, no dobar je dio njih opustošen prodorom Osmanlija u 16. stoljeću, kada je u većem dijelu ondašnje Hrvatske proizvodnja vina bila ili zabranjena ili ograničena. Sretniji dani nastupili su nestankom Osmanlija, odnosno nastavljanjem i obnovom proizvodnje starih sorti koje će biti prisutne do druge polovice 19. stoljeća. Tada je, naime, filoksera, bolest vinove loze, poharala prvo europske, a onda i hrvatske vinograde.
Osim što je poharala vinograde, bolest je bitno utjecala i na demografske promjene u hrvatskome društvu budući da je nemali dio stanovništva bio primoran napustiti svoje domove u potrazi za boljim životom, nerijetko i izvan granica tadašnje Austro-Ugarske Monarhije. Nestankom vinograda, nestale su i stare sorte, koje su potom nadomještene njemačkim, austrijskim i francuskim sortama, iako su neke od njih, poglavito u Istri i Dalmaciji, preživjele tu neslavnu vinarsku epizodu.
Foto: Pexels
Poseban zamah vinarstvo je doživjelo nakon Drugoga svjetskog rata. Brojne su obitelji tada napustile svoje vinograde, a primat su uzele velike društvene vinarije za koje se drži da su proizvodile dotad neviđene količine vina, no bitno slabije kvalitete. Vina su tada cirkulirala čitavim jugoslavenskim prostorom, no raspad bivše države te je trgovinske tokove uvelike promijenio. Za vrijeme Domovinskoga rata u određenim dijelovima Hrvatske trpjela je i vinarska proizvodnja koja se, istina, posljednjih desetljeća ipak oporavlja.
Dugo je tako vremena vino dingač, sa svojim zaštićenim i kontroliranim podrijetlom, bilo jedino prepoznatljivo hrvatsko vino, a posljednjih godina vidljiv je prodor hrvatskih vinarija koje se na sve zahtjevnijem tržištu pokušavaju nametnuti svojom ponudom.
Foto: Pexels
Pozitivan trend razvoja hrvatskoga vinarstva neupitan je i Hrvatska zauzima zavidno mjesto kada je u pitanju kvaliteta samih vina. Vjerujemo da je pred našim vinarima svijetla budućnost i da će nas i vinska kapljica prometnuti u poželjnu turističku destinaciju, kako u europskim, tako i u svjetskim razmjerima. Živjeli!