Svake godine u noći između Velikog četvrtka i Velikog petka Hvarani i ostali hodočasnici pješače gotovo 25 kilometara za raspelom koje nosi križonoša i na taj način časte Sveti Križ. Pobožna je to tradicija koja traje više od 500 godina...
Ovu tradiciju čuva šest hvarskih mjesta: Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirče, Vrbanj i Vrboska, odnosno njihove župe. Šest različitih procesija polazi u isto vrijeme, u 22 sata, i svi se kreću u smjeru kazaljke na satu koračajući istim tempom da se ne bi susreli. Ova je procesija 2009. uvrštena na listu UNESCO-ve nematerijalne baštine. Župnik župe Jelsa i generalni vikar Hvarske biskupije don Stanko Jerčić ovdje je na službi 20-ak godina i otkrio nam je nešto više o ovoj pobožnosti.
Foto: TZ Jelsa
Dugo ste već ovdje na službi, kako Vi danas doživljavate procesiju „Za Križen“?
Uključivao sam se u tu procesiju još kao bogoslov, dolazio sam ovdje s Brača. Konstatirao sam da nije isto jeste li se u tome rodili i od djetinjstva u tome živjeli ili ste se tome priključili poslije. Osjetio sam to tada kada sam kao kapelan došao i kada me djeca na vjeronauku nisu pitala kada je ove godine Uskrs, nego kada se „gre za križen“. To je na neki način središnji liturgijski događaj u životu ovih župa i mjesta uokolo. Tu sam na neki način opipao i dosta tradicionalizma, no ako bismo previše to secirali, mogli bismo dovesti u pitanje i mnoge druge manifestacije. Jednostavno, čovjek nije samo duh i duša, nego je i tijelo pa se prema tome i tjelesno iskazuje. Po cijelom svijetu organiziraju se razne procesije i manifestacije, osobito kada je riječ o toj pasionskoj baštini, pri čemu prednjače južne europske države, dok su u sjevernoj Europi događanja više povezana s Božićem. Tako je i u Hrvatskoj, na sjeveru su više ljudi okrenuti manifestacijama i običajima vezanima za Božić i Badnjak, dok su ovdje na jugu vezani za tu pasionsku pobožnost.
Foto: TZ Jelsa
Zanimljivo je kako priprema i događanje za procesiju „Za Križen“ traje gotovo dva dana…
Strogo govoreći, dani Velikog tjedna obilježavaju se kao i u drugim župama, no u mnogim našim župama veliki je naglasak na kvarantori – četrdesetsatnom euharistijskom klanjanju, koje počinje na Cvjetnicu a završava u srijedu, a tada je u Hvaru i procesija za završetak kvarantore. Središnji liturgijski događaj Velikog četvrtka svakako je Misa večere Gospodnje, koja bude u 18 sati, a potom slijedi mali predah te se opet dolazi u crkvu gdje se priprema procesija. No, procesija se formira već popodne, u 15 sati, i to otprilike onako kako će biti i u noći u procesiji „Za Križen“. Tada se ide u svetište Gospe od Zdravlja na „Žalovanje Gospi“. Tamo se malo zapjeva i pomoli te se svi vrate, odmore i nastave popodne ići „Za Križen“.
Foto: TZ Jelsa
Je li istina da je popis križonoša koji čekaju svoj red da nose križ u procesiji toliko dug da će neki od njih na red doći tek 2050. godine?
Tako je, previše je to. Tamo '80-ih godina bila je takva kriza da su članovi Bratovštine Presvetog Sakramenta, koja je organizator procesije „Za Križen“, jedne godine naizmjenično nosili križ, pa župnik, pa krizmanici, jer nije bilo kandidata… Sada smo pak otišli u drugu krajnost. Sljedeći koji će se upisati za nošenje križa na red dolazi tek 2054. godine. Ja sam se našalio s jednim momkom koji je na redu 2049. godine, da ću mu svakako nastojati doći na procesiju, makar i ne bio u Jelsi, jer ću ipak napuniti 100 godina života. To nije dobro jer ako se na nošenje križa odluči čovjek srednje dobi, on više neće biti u fizičkoj snazi kad na njega bude došao red za to, ako tada uopće i bude živ. Zato se u pravilu na to prijavljuju momci, mladići.
Foto: TZ Jelsa
Zašto mislite da je nošenje križa u ovoj procesiji postalo toliko popularno?
Bojim se da je na to utjecala medijska eksponiranost križonoša. Ne treba se tomu baš previše ni radovati. Zato mi je bilo vrlo simpatično kada mi je jedan križonoša rekao kako on ne bi s medijima imao nikakva kontakta. Rekao je da to nije prvi put, da su već mnogi bili u medijima, a on ne bi jer on križ nosi iz svojih intimnih vjerničkih pobuda. Ja sam mu na to rekao da mi je sad još draži. Popularizacija u medijima, pogotovo ranih '90-ih godina pomogla je u tom zanimanju za nošenje križa, no veoma se brzo sve to stišalo i došlo je do jedne pozitivne selekcije hodočasnika. Prevladavaju uglavnom oni koji dolaze kao vjernici koji se hoće uključiti u tu pokorničku procesiju s vjerom, pobožnošću i molitvom.
Foto: TZ Jelsa
Koje uvjete treba zadovoljiti budući križonoša?
Potrebno je da muškarac živi u župi u kojoj ide procesija ili da ima porijeklo iz ove župe. Važno je i da osoba koja želi nositi križ postane i član Bratovštine Presvetog Sakramenta.
Koliko je težak križ koji nosi križonoša? Je li točno da teži 18 kilograma?
Ne, to je pretjerivanje koje nastaje u prepričavanju. Ja sam ga izvagao i vidio da teži oko 12 kilograma. Postoji i nešto manji križ što ga križonoša može izabrati, a izabran je dosad samo dva puta: jednom kada se radilo o dosta starijem križonoši, jer križ ipak treba nositi uspravno čitavu noć, a drugi put kada je križonoša bio mladić patuljastog uzrasta.
Foto: TZ Jelsa
Postoje različiti običaji kako se nosi križ u procesiji. U Jelsi ga nose križonoše u čarapama, bez cipela i zadnjih nekoliko metara obično pretrče, je li tako?
Tako je, većina ih ide u čarapama, a neki čak i bosi, no to nije obaveza. Te čarape su pletene od domaće vune i čuvaju se kao uspomena, a često križonoše budu i ukopani u njima kada umru. U Jelsi zadnjih 30-ak metara polegnu križ i pretrče. Nitko ne zna kad je to trčanje zapravo počelo. Postoji teza da se netko spontano zaletio i pretrčao u trenutku visoke napetosti i to se tako pretvorilo u jedan čin, nepisano pravilo da se tako izvodi svake godine.
Foto: TZ Jelsa
Kada je i kako procesija „Za Križen“ uopće započela?
Postoji nekoliko teza. Naime, pokorničke procesije na Veliki petak nisu ekskluzivne, to su procesije koje se inače održavaju i u drugim mjestima. Prije su ljudi produljivali dan tako što bi s procesijom započeli što ranije, no vremena u danu je i u tom slučaju bilo premalo za sve one koji su se priključivali procesiji koja je obilazila mjesta pa je tako nastala ideja da se s procesijom započne već u četvrtak navečer. To nije bio problem, jer se već u četvrtak navečer Crkva liturgijski okreće prema Getsemaniju i Isusovoj muci.
Foto: TZ Jelsa
Bilježe li se kakva čuda vezana za procesiju „Za Križen“?
Procesija „Za Križen“ povezana je s događajem kada je prokrvario križić u Hvaru, a to je bilo prije 514. godina u vrijeme pučke bune. Taj je križić bio u kući jednog ustanika i na njemu su se zavjerenici zakleli da će ljude smaknuti na najgori i najokrutniji način. Time su izazvali bijes u ljudi, jer zaista je bilo ružno da se na sveti križ čini zakletva da će se ljude ubijati. Kada je jedna djevojka poslije taj križ čistila, vidjela je da krvari. Stotinjak godina nakon toga u Vrboskoj je proplakao taj sveti križ jer je tamo došlo do raznih razdioba između dviju struja, bratovština, Crkava. Vjerojatno su ta događanja utjecala na to da se pobožnost Svetog Križa posebno naglasila baš na otoku Hvaru.
*Želite li sudjelovati na ovogodišnjoj procesiji „Za Križen“ slobodno se javite agenciji Marta&Marija, a sve dodatne informacije možete pronaći OVDJE.