Djeca uče humor i smijeh od svojih roditelja još u prenatalnoj učionici... Ono što se zauvijek pamti jest upravo onaj prvi osmijeh novorođenčeta koji milinom „rastapa“ roditelje i oči puni suzama radosnicama...
Božićno vrijeme nuka nas na promišljanje o Svetoj nazaretskoj obitelji u kojoj su Marija i Josip bili Isusovi zakonski roditelji, ali i njegovi odgojitelji. Vrijeme u kojemu su oni živjeli, kao i svako drugo, imalo je svoje izazove i teškoće. No, mnogi će reći kako roditeljstvo nikad u povijesti nije bilo teže i zahtjevnije nego u današnjem suvremenom svijetu u kojemu se čini da su izazovi brojniji i složeniji, a da opasnosti vrebaju iz svakoga lako dostupnog ekrana. Slagali se mi s tom tvrdnjom ili ne, činjenica je da je svijet u kojem živimo sve više „globalno selo“, a da je protok informacija toliko brz da se mnogi osjećaju preplavljenima. Neki će, poput kanadskog spisatelja Michaela O'Briana, čak ustvrditi da je u tijeku „Rat za duše naše djece“ i o tome napisati knjigu koja je pod tim naslovom objavljena na hrvatskom jeziku.
Foto: Unsplash
S druge strane, broj priručnika i savjeta o roditeljstvu namijenjenih roditeljima toliko se umnožio da mnogi muku muče kako razabrati što je bitno, a što nebitno. Usto, neki savjeti i preporuke međusobno se oprječni. Druge, pak, preporuke, koje se nekoć promicalo, poslije su prepoznate kao štetne, poput izbjegavanja da se djetetu pokažu ljubav i nježnost, što je savjetovao John Watson, ili navikavanje na „kahlicu“ odmah nakon rođenja, spavanje beba na trbuhu, što je preporučivao dr. Benjamin Spock. Jasno da je, među ostalim, za to zaslužan i napredak znanosti.
U svakom slučaju, roditelji, a mnoge od njih majčinstvo i očinstvo zatekne nespremne, doista trebaju pomoć koja će pridonijeti njihovom osnaživanju i jačanju otpornosti. U tome im, kao i u bračnom odnosu, ponovo može dobro poslužiti redovito prakticiranje humora i smijeha i to od samoga početka, odnosno od začeća djeteta u majčinoj utrobi. Naime, majčin će smijeh u njezinu tijelu dovesti do lučenja kemijskih tvari poveznih s dobrim raspoloženjem. Doista su dokazane dobrobiti humora i smijeha, kako za trudnu ženu, tako i za dijete, ponajprije zato što dolazi do smanjenja lučenja hormona stresa, a pojačana lučenja serotonina, dopamina i oksitocina. Kada te tvari prođu kroz posteljicu, ostavljaju u biću začetoga čeda najdublje tragove i uvjetuju njegov/njezin budući život. Znanstvenici te procese opisuju pojmovima prenatalnog utiskivanja, prenatalnog programiranja i prenatalne psihoneuroimunologije. Spominju i epigenetske mehanizme koji se odnose na to da okolišni čimbenici uvjetuju aktiviranje odnosno blokiranje prepisivanja pojedinih gena tijekom prenatalnog rasta i razvoja.
Foto: Pixabay
Utvrđeno je, također, da muškarcima korištenje afilijativnog stila humora olakšava prijelaz u ulogu oca te donosi veće zadovoljstvo vezom s majkom djeteta čak i u slučaju neplanirane trudnoće. Jednostavnim riječima rečeno, djeca uče humor i smijeh od svojih roditelja još u prenatalnoj učionici. Dokaz su tome i istraživanja u kojima se koristio višedimenzionalni ultrazvuk i kojima je potvrđeno da predrođenčad još u maternici uvježbava ona četrdeset i tri mišića lica potrebna za širok spektar različitih vrsta osmijeha svojstvenih ljudima. Ono što se zauvijek pamti jest upravo onaj prvi osmijeh novorođenčeta koji milinom „rastapa“ roditelje i oči puni suzama radosnicama. A kako li je tek bilo Mariji i Josipu kada im se dijete Isus prvi put osmjehnulo!
Valja, nadalje, istaknuti da se humor, koji obuhvaća složeno doživljavanje i ponašanje, razvija u prve četiri godine života. U provedenim je studijama, među ostalim, uočeno da oko 50% dojenčadi događaje oko sebe počinje doživljavati smiješnima u dobi od dva mjeseca, prepoznajući različite oblike humora putem igre. Roditelji bi trebali osvijestiti da je upravo igra glavni poligon humora i smijeha u dječjoj dobi, a dobro roditeljsko snalaženje na tome poligonu podrazumijeva da njihovu zaigranost, a što su nažalost mnogi zaboravili ili proglasili nepoželjnim ponašanjem, zapravo treba poticati.
Foto: Pixabay
Isto je tako u literaturi opisano da koristeći humor kao prirodan pristup komunikaciji i interakciji roditelji mogu kod djece pobuditi kreativnost i vještine kritičkog mišljenja, pospješiti inteligenciju i učenje, povećati motivaciju, olakšati pamćenje, graditi povjerenje i samopouzdanje, promicati vrjednote i moralno ponašanje, ali im također i priskrbiti oruđe kojim će se nositi s tugom i razočaranjem. Opet se može kazati da su humor i smijeh najbolji lijek za niz „dječjih bolesti“ i to bez nuspojava. Oni su svojevrsni protuotrov za stres i kod roditelja i kod djece, što posljedično smanjuje agresivnost kod djece. Humor i smijeh, također, dokazano pospješuju uspostavu zdravijih odnosa roditelja s djecom, a pomažu i kod zalječenja ranjenosti. Roditeljima mogu poslužiti i kao korisno sredstvo za discipliniranje djece, jer im je takav način prihvatljiviji.
Humor i smijeh nesumnjivo su kvalitetna sredstva za osnaživanje roditelja u njihovom roditeljskom poslanju, uz uvjet da se zdravim humorom koriste sukladno dobi i karakteru djeteta, bez omalovažavajućih opaski, uvrjedljivog zadirkivanja i sarkazma. Međutim, iako su humor i smijeh nešto što se smatra prirodnim i poželjnim, oni mnogim roditeljima ipak nisu sastavni dio njihove svakodnevice. Stoga, vjerojatno ne bi bilo na odmet kad bi ih se putem nekog programa moglo dodatno uputiti u to kako maksimizirati povoljne učinke humora i smijeha u vremenu koje provode sa svojom djecom. Na kraju krajeva, zašto učestalije korištenje humora i smijeha ne bi bila jedna od novogodišnjih odluka roditelja?