Smješten na zapadnoj obali Istarskog poluotoka, Novigrad je pravi primjer grada koji još i danas odiše antikom i obrisima starih vremena. Također, jedan je od najboljih malih gradova u Hrvatskoj po kvaliteti života, a zbog blage mediteranske klime razvijeno je turističko odredište tijekom cijele godine
No, ono što ga čini drugačijim i posebnijim od okolnih mjesta je njegovo ribarstvo dugog razvoja i tradicije. Ribarstvo je na području Novigrada prisutno još od antičkog doba, a tu važnu aktivnost ovaj gradić baštini kroz cijelu svoju dugu i bogatu povijest.
U Novigradu je danas registrirano tridesetak obrtnika koji se bave ribarstvom, a novigradska je ribarska flota sastavljena većinom od koćarica koje se uglavnom bave ulovom školjaka i muzgavaca, te manjeg broja brodica koje love list i bijelu ribu mrežama stajačicama. Novigrad je s 48 dozvola za gospodarski ribolov i dalje vrlo jak u Istri, a ima i konstantu ribolovnih aktivnosti te male oscilacije u ulovu. Za Novigrad je značajan i široki raspon vrsta riba i školjaka koje se love, u odnosu na znatno veće hrvatske morske gradove u regiji i šire.
Foto: TZ Grad Novigrad
Veliku ulogu u promociji i valorizaciji ribarske tradicije i baštine igra Lokalna akcijska grupa u ribarstvu (FLAG) Pinna nobilis, te TZG Novigrada kojoj su prošle godine iz Uprave za ribarstvo Ministarstva poljoprivrede dodijeljena financijska sredstva za projekt 'FishInNo' – Fishing tradition in Novigrad / Valorizacija ribarske tradicije i baštine, s kojim će se na nov, interaktivan, inovativan i razumljiv način lokalno ribarsko nasljeđe približiti stanovništvu i posjetiteljima. Kako bi se to realiziralo uskoro izlazi brošura o novigradskoj ribarskoj tradiciji na više jezika. Objavom ove brošure prezentirat će se ribarske priče, običaji i gastronomija te tako sačuvati od zaborava. Najatraktivniji dio projekta je pet digitalnih info totema čije se postavljanje očekuje krajem ljeta, a koji donose priče o novigradskoj ribarskoj baštini na suvremen i pristupačan način. Nakon tog projekta odmah se kreće u realizaciju 'CHEFINO' projekta, a to je kuharica s receptima za riblja jela novigradskog područja, nadalje niz video recepata s istaknutim lokalnim kuharima te besplatne kuharske radionice za građanstvo. Jedan od glavnih ciljeva navedenih projekata je dati Novigradu epitet šarmantno ribarsko mjesto u doslovnom smislu.
Foto: Mandrač, ribarska zadruga i poduzeće Zvijezda, razglednica iz1960.g., vlasništvo Muzej-Museo Lapidarium
A sve je počelo još u davna vremena, puno prije i od prvog pisanog traga o ribarstvu ovog područja čuvenog dokumenta Rižanski placit iz 804. godine. Novigrad je poput drugih gradova na zapadnoj obali Istre od 13. do kraja 18. st. pod upravom Mletačke Republike koja nadzire luke zbog pomorskog puta koji je povezivao Veneciju s dalmatinskim gradovima i Levantom, nakon čega stagnira zbog loše ekonomske situacije. Iz tog razdoblja potječe i stara ribarska luka imenom Mandrač. Krajem 19. i početkom 20. st. ribarstvo ovdje postaje stalno zanimanje i to se razdoblje ujedno naziva i Zlatno doba u Novigradu! Novigrad je početkom 20. stoljeća imao 123 ribara te 50-ak brodova i čamaca. Nakon I svjetskog rata temelj ribolova postaje srdela, te se 1922. u mjestu osniva prva ribarska zadruga. Veći dio 20. stoljeća je bilo doba rasta, mehaničkih inovacija, elektronike i modernizacije gdje ribarska flota nije zabilježila velike gubitke ni za vrijeme II svjetskog rata, a po njegovu je završetku zbog ovladavanja novih ribolovnih tehnika imala sve veće ulove. Osim srdele, važni su bili inćuni, skuše i cipli, a najbolje lovište je bila Tarska vala u kojoj se do 60-ih godina lovina dijelila popola između ribara iz Novigrada i onih iz Poreča.
Foto: Pristanište brodova na Porporeli, razlednica poslana 1913., vlasništvo Muzej-Museo Lapidarium
Ranih 1950-ih počela se javljati velika potreba za industrijom prerade ribe. Tako je 1951. rođena novigradska 'Zvijezda' (prvotno 'Srdela'), nova ribarska zadruga s dva broda, ribarnicom i malim pogonom za preradu ribe, uglavnom srdela, inćuna i rakova. Nalazila se na samoj obali, između Porporele (vanjski dio novigradske luke) i malog mola, na mjestu koje danas vrvi konobama i restoranima. Već 50-ih godina novigradski ribari bilježe prosjek od 757 tona morske lovine što ih stavlja na prvo mjesto od Kopra do Pule.
Foto: Žene sole srdele, Novigrad 1960-te, foto Milan Pavić, vlasništvo Muzej-Museo Lapidrium
Usporedno s razvojem novigradskog ribarstva, sve veću ulogu dobiva i turizam pa se tako uvode popularne ribarske večeri koje su se duž Mandrača i Porporele počele održavati od 60-ih godina prošlog stoljeća. Ribarske fešte su se pokazale kao puni pogodak, a u počecima su im veliki doprinos davali upravo novigradski ribari svojim donacijama ribe. Tradicija tih večeri održala se sve do danas kada se one organiziraju kao i nekad, koncem kolovoza, a povodom proslave zaštitnika Novigrada sv. Pelagija.
Foto: TZ Grad Novigrad
Ribarstvo i ribarska baština od izuzetnog su značaja za razvoj i život Novigrada kako u prošla vremena, tako i danas, a provedbom projekta 'FishInNo' bit će kvalitetno prezentirana i očuvana od zaborava za slijedeće generacije. Nema sumnje da će se ribarstvo, zbog svoje duge tradicije u Novigradu i dalje moderno razvijati i zauzimati jako važno mjesto kao perspektivna grana gospodarstva, kao što će se i dalje usavršavati dio razvojne strategije grada, te nastaviti ulagati u ribarsku infrastrukturu u skladu s Europskim zelenim planom i njegovim ciljevima.
Dođite i vi u Novigrad, prošećite povijesnim ulicama, stanite na rivu gradske lučice Mandrač (nekoć davno je bila središte života lokalnog stanovništva) i izbrojite uredno posložene ribarske brodice, pa će vam biti sasvim jasno zašto je Novigrad opstao i razvijao se upravo zahvaljujući ribarskoj tradiciji.