Danas, u vremenu kad su nam dostupna sva „čuda“ tehnologije, a svijet postao globalno selo, ipak nas ponekad uhvati dosada. Pa se čovjek zapita kao su se ljudi zabavljali kad im sve to nije bilo dostupno i kad nisu tek tako mogli otići u kino ili kazalište, jer su živjeli u ruralnom kraju. Odgovor je Silo, Sijelo, Prelo, Prilo, Posijelo, Prijelo…
Kompjuteri, pametni mobiteli i društvene mreže zauzimaju značajno mjesto u životu gotovo svakog čovjeka 21. stoljeća. Pojedini znanstvenici kažu kako nas upravo ta moderna tehnologija odvlači od uobičajenih međuljudskih odnosa. Javlja se apsurd - sve većim angažmanom na društvenim mrežama pojedinci postaju sve otuđeniji jedni od drugih u stvarnom životu. Iako imaju mnogo prednosti, društvene mreže zapravo nikada neće moći ostvariti onu povezanost dvoje ili više ljudi kakva se događa u njihovoj stvarnoj prisutnosti. Prisjetimo se kako je to bilo nekada, kada su se 'društvene mreže' stvarale osobnim kontaktima među susjedima, prijateljima i unutar obitelji.
Nekada su ljudi imali silo ili prelo. Naime, to su bili nazivi za oblik seoskih druženja. Bila je to posebna vrsta večernjih sastanaka koje su organizirale seoske žene i djevojke, a koji su imali svrhu međusobne pomoći, odnosno na njima su se obavljali određeni seoski poslovi kao što su predenje vune - od čega su ovakvi sastanci i dobili naziv 'prelo'. Ostali poslovi koji su se obavljali na ovim sastancima bili su uglavnom sljedeći: tkanje, čijanje perja - od čega je nastao još jedan naziv za ovakve susrete- 'čijalo', komušanje kukuruza, češljanje vune, listanje duhana... Kako su se ti zadaci obavljali uglavnom sjedećke također su dobili naziv 'sijelo' ili 'silo'.
Petar Žarković, Glas Slavonije
Ovakve posjete imale su i zabavnu funkciju. Na njima su se kazivale priče, te se često pjevalo, a ponekad i sviralo. Ta večernja druženja odvijala su se uglavnom u kućama i to u zimskim mjesecima kad nije bilo radova na polju i kada bi se rano smračilo, a vanjski su se poslovi morali završiti za dnevnog svjetla. Sila su se održavala manje vise svake večeri nakon sto su seljani odradili svoje poslove na polju. Radim danom su druženja bila znatno kraća, a subotom i blagdanima nešto duža.
Na prelima su sudjelovali i muškarci, posebice mladići, te su ovdje nastajala mnoga nova poznanstva, a mladići i djevojke su se upoznavali i zaljubljivali. Na sijela nisu dolazili samo susjedi nego i seljani iz susjednih, ali i udaljenijih sela, jer je to bila prilika da mladići upoznaju djevojke za koje su se zanimali. Ova okupljanja, te nakon nedjeljne mise, bila su rijetke prilike kad se mladi par mogao neometano bolje upoznati i razgovarati. Stoga su mladići znali u obzir uzeti i višesatno hodanje kako bi išli na silo u nešto udaljenija sela kod djevojaka. U pravilu bi onda kod prijatelja ili rodbine prespavali, pa i pomogli kod težih radova. Unutar jednoga sela moglo je biti više prela, pa i sukoba između njihovih sudionika, osobito u prilikama kada je prelo bilo dobno specifično i okupljalo mlađe ljude, neoženjene mladiće i neudane djevojke.
Pexels
Na prelima se dakle radilo, šalilo, pilo, pjevalo, igralo društvene igre, ali i ozbiljno razgovaralo. Stvarala su se nova prijateljstva i nove ljubavi, pa čak i ugovarale veze ili zaruke. Tko zna, možda i ovaj zanimljivi običaj druženja, dobije novo ruho u vremenu kad su okupljanja zabranjena i kad je rad klubova i kafića ograničen…