Prve nedjelje adventa počela je gorjeti prva svijeća simboličnog značenja Nade, očiju uprtih prema betlehemskoj štalici i otvorena srca za Spasiteljev dolazak. Prošle nedjelje smo zapalili i drugu - pomirilicu ili betlehemsku svijeću, onu koja nam donosi Mir.
Čudesna je simbolika kruga adventskog vijenca, koji nema ni početka ni kraja, te svijeća, malenih plamičaka snažne svjetlosti Neba koja razbija našu tamu. Nada i mir je ono što nam nikad nije bilo potrebnije u ovim nesigurnim i neizvjesnim vremenima globalne prijetnje zdravlju i životu kakvog poznajemo. Nepokolebljiva sigurnost božićne radosti uistinu ulijeva nadu da će čovječanstvo prevladati i ovu prepreku, ali i izvući pouku o istinskim vrijednostima.
Izvor: TZ Sinj
Doista, bez sjaja i blještavila ukrašenih ulica, bez ukusnih zalogaja adventskih kućica, bez društvenih mreža prekrcanih selfijima – što je ostalo? Ostalo je ono jedino važno – ljubav i zajedništvo koje će nadjačati sve izazove!
Možda nas privremena otuđenost (da, i ovo će proći!) prisjeti i podsjeti na neka, ne tako davna vremena i tradicionalne običaje ovoga čarobnog predbožićnog razdoblja punog iščekivanja. Zašto ne bismo oživjeli i mlađim naraštajima prenijeli neke od njih, koji su našim precima donosili toliko iskrene radosti i ispunjenja?
U prosincu su od starine, u narodu osobito omiljena slavljenja dvaju dragih svetaca, sv. Nikole i sv. Lucije. Prema legendi, sv. Nikola je osigurao miraz kćerima siromašnog plemića potajno im ubacujući vrećice sa zlatnicima kroz prozor. Danas ga rado iščekuju dobra djeca, dok se zločesta pribojavaju njegova pratitelja sa šibama, krampusa. Ne zaboravimo da su se nekoć djeca veselila sitnom slatkišu ili rijetkom voću jednakim žarom kao današnja najskupljoj igrački ili najnovijoj pametnoj spravici.
Photo: Ivana Pavičić
Sveta Lucija, zaštitnica vida, očiju i ženskog ručnog rada, također je darivala djecu. Za njezin blagdan vezuju se i neki zanimljivi običaji. Prvi je tradicionalno sijanje pšenice, simbola blagostanja i plodnosti, koji bi uz svijeću i trobojnicu ukrašavao božićni obiteljski stol. Nadalje, naši stari su imali običaj zapisivati vremenske prilike kroz 12 dana do Božića i tako pratiti kakvo će biti vrijeme u pojedinom mjesecu iduće godine. Bilo je i praznovjerja – djevojke bi na jedanaest papirića napisale imena mladića, a jedan bi ostavile prazan. Svaki dan do Božića izvukle bi jedan papirić – ako bi posljednji ostao prazni – neće se udati!
Ditinjce, Materice i Očići lijepi su starinski običaji vezani za tri tjedna prije Božića. Na Ditinjce, koje se obilježava prve adventske nedjelje stariji ljudi traže da im djeca darivaju voće kao otkupninu, a druge nedjelje prije Božića održavaju se Materice. Tada muškarci traže poklon od žena, a majke slatkišima i voćem darivaju djecu koja im složno recitiraju:
Valjen Isus, gazdarice,
čestitan ti Materice.
Došao sam preko mora
da mi dadeš koji ora'.
Potrala me teška muka
da mi dadeš česam luka.
Natrala me teška zima
da mi dadeš čašu vina.
Natrala me ljuta muka
da mi dadeš i jabuka.
Tjedan dana nakon Materica se obilježavaju Očići, a djeca bi slične stvari govorila očevima kao i majkama prošli tjedan. Također bi išli od kuće do kuće, čestitali i svim drugim muškarcima među rodbinom i susjedima, a pri tome bi ih pozdravljali:
Faljen Isus, očići, božićno je vrime,
mi smo došli sada tražit’ vaše otkupljenje.
Pođite na tavan, donesite mese,
ako nije suvo, otvorite kese.
Ako ništa nema, višanje se sprema!
Svim očevima neka su sritni Očići!
Photo: Monika Vrgoč
I tako, utonuo u kasno-jesenske magle prisjećajući se starih običaja, Sinj iščekuje blagdane. Ove godine sa sjetom u mislima zbog promijenjenih okolnosti, ali s toplinom u srcu znajući da će molitva i zagovor Gospe ponovo i na „kraju ovog tunela“ donijeti radost i Svjetlo Božića!
Izvor: Sinj Tourist Board