U darivanju i duhovnom zajedništvu adventa učas bi došao Badnjak, dan uoči samoga Božića
Riječ Badnjak nasljeđe je staroslavenskog crkvenog jezika, i ima dva moguća značenja, oba su vrlo lijepa i znakovita: ili dolazi od glagola bdjeti ili od razbadariti se = razbuditi se! Bdijmo i razbudimo se!
Taj dan narod tradicionalno posti od mesa i mesnih proizvoda, priprema hranu za bogatu božićnu gozbu i biljem kiti domove, štale i vrtove. Najčešće se kitilo bršljanovim, maslinovim i lovorovim granama. Božićno drvce nekoć se kitilo svijećama (simbolima nade i božanstva), orasima obojenim u srebrnu ili zlatnu boju, lješnjacima, jabukama, smokvama, ukrasnim papirom i drugim prirodnim ukrasima.
Izvor: Pixabay
U Cetinskoj krajini običaj je bio da domaćin uzme posudicu s blagoslovljenom vodom i poškropi kuću, oko kuće, u štali: ovce, konje, goveda, neprestano moleći Vjerovanje. Djeca bi kitila bor, domaćica bi pripremala bakalar. Osobito je bila raširena priprema pogača, za ovaj kraj tipične beskvasne pogače česnice.
Domaćin bi navečer donio u kuću slame i prostro po podu dok se molio Očenaš, a onda su se unosila tri badnjaka (tri drveta s urezanim križem, simbol Presvetog Trojstva) uz riječi: „Dobro van došla Badnja večer i Sveto Porođenje!“, na što se uzvraćalo: „I s tobon zajedno!“ Dva bi se badnjaka zatim naložila, a treći bi se ostavio za Novu godinu. Plamenom badnjaka palila se božićna svijeća utisnuta u posudu sa žitom. Nakon večere, svi bi nazdravili vinom i otpili po gutljaj iz drvene bukare. Obično bi domaćin zatim umočio kruh u vino i njime gasio svijeću dok su ostali molili i govorili: „Rodi žito, rodi vino“. Smatralo se da prvi umire onaj na koga prvoga ode dim svijeće. U veselom i dobrom raspoloženju cijela bi obitelj išla na misu polnoćku. Slamu unesenu na Badnjak domaćica bi iznosila na blagdan svetog Ivana, posipala njive i vrtove, a tada se skupljao i pepeo s ognjišta, jer se vjerovalo da je blagoslovljen i da štiti od zla.
Photo: Monika Vrgoč
Ove godine ćemo možda biti zakinuti za brojne tradicionalne predbožićne koncerte, sajmove i ostale turističke programske aktivnosti, no to nam daje priliku posvetiti se humanitarnim i edukativnim akcijama, pružiti ruku pomoći onima manje sretnima, otvoriti srce i pokloniti toplinu i utjehu kad nas obuzme studen i tjeskoba.
No, ova godina pruža priliku da se u privatnom obiteljskom okružju ispričaju stare priče, te da se na mlađe generacije prenese tradicija u obliku starih blagdanskih običaja. Drugačije okolnosti daju vrijeme potrebno da se bogata baština prenese na mlade i tako sačuva za još dugo vremena, te da u miru i zdravlju dočekamo Porođenje Gospodinovo.
Izvor: Svetište Gospe Sinjske
A kad ponovo budemo mogli slaviti rame uz rame, lice uz lice, radosno ćemo ponoviti riječi svetoga Pavla: „Maranatha!“ - „Gospodin je došao!“
Izvor: Sinj Tourist Board