Sinj u srcu – Na Kamešnicu

Nigdje toliko kamenjara, škrapara, osulina i ostalih krških fenomena  kao u ovom „kamenolomu“… Vaganjsko sedlo ili prijevoj (1173m) odvaja sjeverozapadnu od jugoistočne polovine Dinarida, koja nosi naziv Kamešnica. Ovaj prijevoj su vjerojatno koristili već Rimljani na što upućuju ostaci kolotraga (spurila) na podnožju Bilog briga. Nigdje toliko kamenjara, škrapara, osulina i ostalih krških fenomena  kao u ovom „kamenolomu“. Photo: Željko Zrnčić U srce našeg „kamengrada“ ulazimo automobilom prelazeći Cetinu otočkim mostom, a zatim siječemo županijsku cestu Han-Trilj krećući prema Rudi. Zastanemo na slapovitoj Ovrlji, pozdravimo zaštitnika Rude sv. Martina i  parkiramo pokraj ribogojilišta. Veličanstven rasjed rasjekao je Kamešnicu do podzemnih rezervoara i napunio vodom najmoćniji pritok Cetine - Rudu. Znajući da je jedno od njenih vrela kaptirano i za potrebe sinjskog vodovoda, bez straha uronimo spojene šake i zadovoljno pijemo. Photo: Željko Zrnčić Put nastavljamo brzo se penjući rudskim Podinama. Krški pejzaž biljoznancu otkriva obilje aromatičnog i ljekovitog bilja (vrisak, smilje, iva, dušica, mravinac) i objašnjava vrsnoću rudske janjetine i sušene bravetine. Napredujući istoku nastavljamo trasom Gospinih hodočasnika (Sinj-Rama), zapažamo „Božićeve“ Kurlane i stajemo kod Gospe od Zdravlja. U Rožama smo gdje danas živi dvadesetak staračkih obitelji. Podnevna je utiha i crkva sada nije otvorena, a škola je davno zatvorena. Photo: Željko Zrnčić Odlazimo, a automobil nas nosi prema istoku i diže na 850 m. Posjetimo gosp. Babića, pohvalimo mirisnu pancetu i napustimo Donje Voštane. Slijedeći hodočasničku trasu nekih 2 km popnemo se do Gornjih Voštana, a kako u Donjim i Gornjim živi manje od 100 stanovnika škola ni njima više nije potrebna. Sad na 1000m  stanemo. Od Otoka smo prevalili gotovo 30km, a putokaz  nas upozori da smo tik državne granice. „Mašete“ (megaliti) pod kojima već 6 stoljeća leže kosti gospodara planine su dakle u susjednoj državi. Photo: Željko Zrnčić Ostavljamo automobil i nastavljamo se penjati Begovim docima okruženi divljim šipcima. Nakon 4km stižemo na samu granicu i Planinarsko sklonište (1330m). Nakon predaha pogledom šećemo vrhovima Kamešnice od Burnjače i Garete na sjeverozapadu do Konja (1856m) na sjeveru. Ako Vas ne spriječe graničari do njih možete stići markiranim stazama! Bez planinarskih iskaznica mi nismo uspjeli, pa se brzo vraćamo. Napuštamo Voštane i krećemo kroz Ljut, zatim brzo spuštamo kroz Krivodol i Krivu dragu na Pade. Pejzaž krški kao i pri usponu: bezvodan, slabo pošumljen, brojne  kamene kuće i oranice napuštene, nijemo zovu nevjerne baštinike. Još par serpentina i evo nas u Grabu. Od Voštana smo seoskim cestama prevalili oko 18 km i spustili 450m. Bistre vode Graba ispraše naša nujna lica, a klepetanje aktivnih vodenica s blagoslovljenim mirisom mliva odagna depresivne misli.   Piše:  Velimir Borković