Grad Sinj u samom je središtu pitomoga i slikovitog krajolika, s plodnim poljem u sredini i s Cetinom koja ga napaja tijekom cijele godine
Cijeli prostor okružen je planinama: Visokom i Svilajom na jugozapadu, te Dinarom i Kamešnicom na sjeveroistoku. Izvrsne geografske predispozicije postavile su sinjsku tvrđavu na mjesto s kojega se najbolje kontrolira donji dio Cetinske krajine, zbog čega je stoljećima bila poželjan posjed brojnim vladarima, ali i okupatorima.
Pogled s tvrđave Grad
Photo: Matija Vrban
Arheološki nalazi svjedoče da je gornji i srednji tok Cetine bio središnji i najznačajniji dio teritorija Delmata – ratoborne ilirske etničke zajednice. U prapovijesno i rimsko doba na južnim padinama Grada nalazilo se naselje delmatskih Osinijata: otud Osinium (pa u srednjem vijeku – Fsini, Zyn, Wssyn i konačno Sinj). Sinjski grad – Asinium – u prvo vrijeme ranoga srednjeg vijeka bio je važna utvrda Cetinskoga limesa, na granici koja je trebala spriječiti slavensko, a potom i hrvatsko naseljavanje srednjodalmatinskih obalnih područja. U prvim desetljećima 9. stoljeća srednjocetinski prostor je, kao novoosnovana Cetinska županija, ušao u sastav ranosrednjovjekovne hrvatske države. Sinjski Grad je središte srednjovjekovne Cetinske kneževine koju je polovinom 14. stoljeća zasnovala velikaška obitelj Nelipčić (Nelipić) koja vuče lozu iz starog hrvatskog roda Svačića. Cetinska kneževina se razvila u jedno od najutjecajnijih područja u tadašnjoj Hrvatskoj.
Početkom 16. st. čitav teritorij krajine zaposjedaju Osmanlije, formirajući Cetinsku nahiju sa sjedištem u Sinju. Povijesni izvori kazuju o stalnoj vojnoj posadi od par stotina vojnika s dizdarom na čelu, o lijepoj palači, carskoj džamiji, kući Mahmud-efendije na Gradu, vojnim zgradama i malim kućama. Nekadašnja crkva na sjevernoj strani tvrđave bila je tada pretvorena u džamiju (da bi ona sama bila rekonvertirana u crkvu nakon oslobođenja Sinja 1686. godine). Iz dviju bilješki i popisa crkava u Cetini iz 17. stoljeća doznajemo da se na Gradu nalazila i crkva sv. Mihovila. Upravo su u njoj, na oltar sv. Barbare, franjevci iz Rame položili dragocjenu i čudotvornu sliku Gospe od Milosti.
Ploča na pročelju crkvice
Photo: Matija Vrban
Sinjski Grad se kao tvrđava nastavlja razvijati pod turskom (do 1686.), mletačkom (do 1797.), austrijskom (do 1806.) te francuskom vlašću. Tvrđava kao naselje postupno je prestala funkcionirati nakon obrane u ratu 1715. i potresa 1796. godine, a posve je raseljena početkom 19. stoljeća, kada su je minirali francuski vojnici, u odmazdi za pobunu u Cetini. Ruševne bedeme dokrajčio je veliki potres 1898. godine.
I dandanas ostaci stare tvrđave nakon stoljeća vjerno bdiju nad sinjskom varoši. Bila je utočište puku i vojnicima kod turskih najezdi, čuvala i štitila nejake, opirala se osvajačima. Crkvica koja je danas na Gradu sagrađena je 1887., na dvjestotu obljetnicu dolaska cetinskoga puka iz Rame. Simbolizira zavjet, čvrsti savez i odanost koji Cetinjane stoljećima vežu uz Majku Božju. U čast svojoj vječnoj nebeskoj zaštitnici, 2008. godine Sinjani na Gradu podižu brončani kip Gospe Sinjske, djelo akademskoga kipara Josipa Marinovića.
Gospa bdije nad gradom
Photo: Matija Vrban
Putem koji vodi od podnožja do crkve na tvrđavi smješteno je 14 postaja Križnoga puta. Svaka postaja rad je nekog od najpoznatijih hrvatskih umjetnika. Tako vjernici imaju priliku uputiti se na vlastito duhovno hodočašće na toliko znakovitom drevnom mjestu hrvatske povijesti.
Uređena šetnica, uronjena u gusto zelenilo, tek nekoliko minuta od gradskoga centra, odvest će svakoga putnika namjernika na meditativno putovanje, ispuniti mirom i zadovoljstvom.
U sklopu projekta Sinj u sridu, u planu je revitalizacija dijelova tvrđave i daljnje iskorištavanje dragocjenih potencijala ovoga vrijednog lokaliteta, na radost domaćih i stranih posjetitelja.
Izvor: Sinj Tourist Board