„Ko rak kosmač po grižama plešem svoj zimski valcer uz zvukove mora, s nožem param lumpare (priljepke), grce (ogrce), ježine, kamenice, kunjke, kopitnjake… Iza marendina krećem u istraživačke pohode, idem vidjeti ono o čemu su pisali arheolozi i čuvari baštine.“
U korčulanskom arhipelagu postoji dvadesetak škoja (otočića). Svi su posebni, svi imaju ono nešto čarobno što moraš otkriti. Posebna je ta vrsta “gladi” za morskim škrapama, grižama, stijenama koja se počinje javljati u zimu.
Škoj Majsan
Tu se u rimsko-ilirskom poganskom dobu podiglo jedno spretno uređeno gospodarstvo seoskog tipa, koje je pružilo utočište nevelikom broju ljudi. Jednostavna naseobina rimskog doba s kasnijom ranokršćanskom nadogradnjom i grobljem. Kompleks koji se smjestio u zaštićenoj uvalici štiti lukobran (Porporela), sagrađen od lomljenog kamena povezanog djelomično žbukom da zaštiti pristanište od jugozapadnih vjetrova koji jedini inače smetaju mirnoj uvali. Kao da sam se vratila u ta davna vremena, proučivši nacrt arheološke table krećem se kroz kompleks sada zarastao makijom.
Među dvadesetak otkrivenih prostorija se raspoznaju kule sa smišljenom obranom prilaza, središnji dijelovi za stanovanje kao glavni prostori, pa povučena kuhinja i kupaonica te odijeljena spremišta. Turnjačnica na Turnju te okolna mjesta za ukopavanje mrtvih. Nestašicu vode je rješavala cisterna pokraj i tzv. Lokva izdubljena u živoj stijeni iznad kompleksa, a i prirodni bunar slatine. Obradiva površina dobivena je podgrađivanjem strmina, a postojao je i tor za stoku. Određen broj ostalih nalaza, potvrđuje život i prije Rimljana; poput grobnih ilirskih tumula sada skrivenih pod gustim slojem makije.
Tadašnji stanovnici su se bavili, sudeći po pronađenoj opremi i priboru, ribolovom, zemljoradnjom i stočarstvom. Predmeti svakodnevne i kultne upotrebe kao i rijetki nakit pokazuju da isti Iliro-Rimljani nisu bili naročito bogati.
Pri svemu se otkriva jedno u osnovi dobro uređeno imanje, koje je u svojim prostorima i gradnjama vješto iskoristilo prirodni položaj i pogodni smještaj, zadržavajući pri svemu bitno seoska obilježja. Na kompleksu se može naći crkvica sa svetištem sv. Maksima (10.st.) po kojemu je Majsan dobio ime. Prvi poznati pisani spomen Majsana potiče od Ivana Đakona, mletačkog ljetopisca iz 11. stoljeća. On opisuje vojnu invaziju mletačkog dužda Petra Orseola II na buntovne Lastovce i Korčulane.
Škoj Bisače
Gledam u bisage, bisage kao za tovara, zbog ovog karakterističnog oblika Bisače nose ovo ime.
Najudaljeniji škoj, nije poznat po bijelim plažama nego po svojim tunelima. Za velikih oseka preko zime, kroz te prirodne tunele može slobodno uplivati morska medvjedica te dovršiti marendin. Brojne koščice koje sam našla u škrapi tome idu u prilog.
Na škoju nema nikakvih arheoloških nalaza, ali zato su tu polja mirisnih, divljih narcisa. Taj miris – to je moj Chanel. Skupljam tek otvorene cvjetove te ih uranjam u alkohol.
Sa istočne strane Bisača je mala uvala. Na toj strani u tunelima, koji se pružaju preko škoja pa skroz duboko u morsko korito, nalazi se moj “Nautilus”. Ogromna, obla kamena formacija koja je na morskom dnu pričvršćena s malim tankim slojem kamena, pa oblik podsjeća na podmornicu.
Svake godine provjerim stanje smeća koje dolazi morskim strujama sa juga, za sada je čisto.
Škoj Sutvara – Sveta Barbara
Sutvara je dobila ime po svetoj Barbari, čiju starokršćansku crkvicu možemo naći u polju vinove loze. Zanimljivi su temelji crkvice, koje povjesničari navode kao rimski stil zidanja u temeljima, ali zbog kupine i drače to ne mogu potvrditi. Sutvara je bila poznata i starim Grcima iz 3.st.pr.Kr. koji su vadili kamen sistemom dubljenja stijene.
Veličanstvena špilja, na sjevernoj strani otočića isklesana u bijelom vapnencu sa očitim tragovima dugotrajne i sustavne kamenoklesarske rabote. U srednjem vijeku su nastavili vađenje kamena s “batom, macolom, pikunom, maljić, majc…klinovima i lustrama…s mukom i ljudskom rukom” do modernih vremena „mašinizacije“ te upotrebe dinamita.
Radi devastacije, rušenja i krađe kamena sa petrara (klesarskih radionica), ne objavljujem baš sve fotografije ljepota škoja… Fotografiram iz godine u godinu postojeće stanje, dokle se ne osnuje pokret za očuvanjem tog blaga.
Tekst i fotografije: Sunčana Žaknić
Izvor: Gorgonija.com