Svilogojstvo i svilarstvo – zaboravljena djelatnost naših predaka 1/2

Rijetko koja gospodarska grana ima bogatu i zanimljivu povijest kao što je ima svilarstvo, a zlatno doba svilarstva u hrvatskim zemljama bilo je u drugoj polovini 18. i prvoj polovini 19. stoljeća...

Ljeto je vrijeme dozrijevanja različitih ukusnih i sočnih plodova. U lipnju se možemo zasladiti plodovima duda ili murve, ali rijetki će se sjetiti ovog zdravog i slatkog voća, i to ponajviše stoga što su stabla duda vrlo rijetka, a s pravom možemo reći da je dud obilježio jedan dio hrvatske povijesti. Nije to bilo samo zbog slatkih plodova, nego prije svega zbog lišća. Naime, nasadi duda bili su preduvjet za uzgoj dudova svilca. Svilogojstvo i svilarstvo bilo je zakonima regulirano kao važna gospodarska grana sve do druge polovine 19. stoljeća kada je ono gotovo potpuno zamrlo. Možemo ga usporediti s pčelarstvom koje je doživjelo posve suprotnu sudbinu i danas je u usponu te je i dalje važna gospodarska djelatnost.

Foto: Wikipedia

Rijetko koja gospodarska grana ima bogatu i zanimljivu povijest kao što je ima svilarstvo. Umijeće izrade svile njegovano je u drevnoj Kini gdje je čuvano kao velika tajna. Iz Kine je svila u druge dijelove svijeta dospijevala zahvaljujući uređenom Putu svile. Vješti trgovci svilom bili su i stari Dubrovčani. Proizvodnja svile proširena je u druge krajeve svijeta. Naime, viši društveni slojevi željeli su na sebi nositi ovu luksuznu tkaninu pa su je mnogo kupovali i poticali njenu proizvodnju. Veliku potrebu za svilenim tkaninama imalo je i svećenstvo. Proizvodnja svile u Europi posebno je bila razvijena u Francuskoj i Italiji, a tome su težili i u Habsburškoj Monarhiji.

Foto: Pexels

S obzirom na to da se svilene niti dobivaju od sekreta kukca koji se zove dudov svilac, preduvjet proizvodnje svile bila je sadnja velikog broja stabala duda (murve) čijim lišćem su se hranili dudovi svilci. Taj posao nije bio toliko zahtijevan, koliko rizičan i slabo isplativ. No, vladarica Marija Terezija odlučno je tijekom svoje vladavine (1740. – 1780.) poticala sadnju dudova i uzgoj dudovih svilaca jer je u tome vidjela gospodarsku korist za svoju državu i njezine žitelje. Tako su diljem prostrane Habsburške Monarhije zasađeni dudinjaci – rasadnici dudova, a dudove svilce uzgajali su uglavnom ljudi koji su živjeli u kućnim ili obiteljskim zadrugama. Oni su u proljeće zakukuljene dudove svilce u vlaknastim čahurama prodavali onima koji su ih odnosili u manufakturne svilane (filande), odnosno predionice, a zatim u veće pogone za preradu svile (filatorije). Zlatno doba svilarstva u hrvatskim zemljama bilo je u drugoj polovini 18. i prvoj polovini 19. stoljeća.

Foto: Nikola Cik

Iako oni koji su sudjelovali u prvim fazama nastanka svilenih niti uglavnom nisu uživali u krajnjim rezultatima svojeg truda, svilarstvo je obilježilo povijest mnogih naselja, obitelji i poznatih osoba. Podaci o svilarstvu zabilježeni su mnogobrojnim dokumentima, literaturi i različitim drugih svjedočanstvima. Ponešto je sačuvano i u materijalnim ostacima i nematerijalnoj baštini kao što je toponimija i usmena predaja. Murvice kod Zadra vjerojatno svoje ime duguju murvama, a predionice svile i svilane bile su u svim većim gradovima u tadašnjoj Slavoniji. Središte svilarstva bilo je u Osijeku, što je djelovalo poticajno na uzgoj duda i dudova svilca u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj. Mnogima je poznata dirljiva priča o hrabrim Konavokama koje su tijekom Domovinskog rata spasile od zatiranja uzgoj dudovog svilca i tradiciju izrade domaće svile za svoje nošnje... (nastavit će se)