Velikani Graničarskog Posavlja

Među ljudima koji su na poseban, izniman način svjedočili o svojem vremenu te u njemu za budućnost ostavili materijalan ili duhovan trag nalaze se pjesnik, balerina, spisateljica, liječnik i znanstvenik, kipar... Podsjetimo se na njihova imena i zasluge...

Mogli bismo ustvrditi da obilje neprocjenjive hrvatske materijalne baštine proizlazi iz čarolije pogleda i doživljaja života kakav su u sebi imali iznimni pojedinci među nama. Oni su, svatko na svoj način, u vidljivi svijet pretakali osjećaje, težnje, potrebe, ljubav i bol za koje svako ljudsko biće zna. Prozborit ćemo riječ-dvije o ljudima s obala Save, iz Graničarskog Posavlja, koji su na poseban način svjedočili o ljudima, vremenima i zbivanjima, ostavljajući za sobom podjednako i materijalan trag i onaj samo naizgled nematerijalan, ali u pojavnosti života jednako stvaran trag. O mjestima koja ne poznajemo jer su malena, samozatajna, skrivena, ali životom neiscrpno bogata. O Rastušju, Vrpolju, Drenovcu... Zaputimo se Graničarskim Posavljem i zaplešimo bajkovitim slavonskim ravnicama.

Foto: TZ BPŽ

Dragutin Tadijanović svoj život, a kasnije i pjesništvo, započeo je u Rastušju, selu Graničarskog Posavlja smještenom na obroncima Dilja koji se stapa s ravnicom. Iskrenošću emocije i čistoćom izričaja Dragutin Tadijanović blago je ušao u srca svih. Ne samo kao dio obvezne školske literature, poezija Dragutina Tadijanovića i poruke skrivene u njoj slobodno i nepovratno ulaze u dušu svih koji su ikada makar smo pogledom prešli preko riječi, stihova, pjesme i knjige u koje je pjesnik pretočio ljubav. Rodna kuća Dragutina Tadijanovića nalazi se u Rastušju, a Spomen dom u Slavonskom Brodu, u palači Horvat. Želeći svoga Tadijanovića obujmiti ljubavlju i spomenom, Brođani su njegov zagrebački stan preslikali u toj palači u Slavonskom Brodu, kako bi sve bilo tamo gdje je i počelo i gdje traje – u Slavoniji, o kojoj pjesnik pjeva:

„Kada u rumene zore

Ili u jasna jutra

Prolazim

Poljima rosnim

Gdje mlad vjetar njiše teške klasove

Visokog žutog žita,

Iznenada stanem;

I gle!

Moje srce, od radosti, glasno kuca

Kao zlatan sat.“

Foto: TZ BPŽ

Iako podrijetlom iz Otavica pokraj Drniša, životni putevi Ivana Meštrovića odredili su da se rodio u Vrpolju, u Graničarskom Posavlju. Možda pomalo simbolično, baš kao što je i njegov život bio isprepleten mnogim putevima, adresama, a svijet i danas isprepleten njegovim djelima. Vrpolje bilježi i pamti svoje stanovnike pa nije bez dužne počasti ostao samo zabilježen podatak o rođenju Ivana Meštrovića u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja. Neovisno o činjenici da je samo kratko živio u Vrpolju, ovo mjesto odiše Meštrovićevom umjetnošću. Prođimo kroz Vrpolje i upoznajmo Meštrovića iz jednog sasvim drukčijeg ugla. U Vrpolju djeluje Spomen galerija Ivana Meštrovića u kojoj su Meštrovićevi radovi, njih 35, izloženi u dvjema zbirkama: Zbirci radova Ivana Meštrovića i Likovnoj zbirci. Radove iz Zbirke, kojih je 24, Spomen domu darovale su supruga i kći u svrhu izlaganja upravo u Spomen domu. U Likovnoj zbirci nalaze se djela ostalih autora koji su povezani s Meštrovićem. Osim u Spomen domu, Meštrovićeva se djela u Vrpolju nalaze još i u crkvi sv. Ivana Krstitelja te u osnovnoj školi koja nosi ime toga umjetnika. Iako je samo prvu godinu svog života proveo u Vrpolju, počast koju stanovnici Vrpolja i cijelog kraja odaju značaju umjetničke ostavštine Ivana Meštrovića govori koliko o umjetniku, toliko i o ljudima čiji je sugrađanin bio samo jednu godinu, a koji ga kao svojega čuvaju i 140 godina poslije. Kako je umjetnost tako univerzalna i kako ima tu moć da svima govori istim, razumljivim jezikom, u beskraju ljudskog nerazumijevanja, objasnio je sam Meštrović riječima:

„Moja umjetnost izražena je u tvrdom drvetu i kamenu, ali umjetnost nije u drvetu ni u kamenu, ona je izvan vremena i prostora. Umjetnost je istodobno i pjesma i molitva.“

Foto: TZ BPŽ

Andrija Štampar rodio se u Drenovcu, malom mjestu blizu Slavonskog Broda. Školovao se u Slavoniji sve do odlaska na studij medicine u Beč. Zdravlje, kao najveću vrijednost, približio je svima kao pravo pojedinca i obvezu zajednice. Prosvjećivanje o zdravstvenoj preventivi cijele društvene zajednice bilo je njegova liječnička i ljudska misija kojoj je posvetio život i rad. Bio je prvi predsjednik Svjetske zdravstvene organizacije – WTO, a tijekom svog rada osnovao je 250 zdravstvenih ustanova, šest epidemioloških zavoda te još niz specijalističkih ambulanti za prevenciju bolesti. Na tragu zdravlja i zdravog života, a njemu u spomen, kružna planinarska obilaznica, koja polazi iz Brodskog Drenovca i sadrži ukupno pet točaka, nazvana je „Andrija Štampar“. Taj ugledni liječnik te nadasve veliki čovjek zdravlje je postavio u središte brige o čovjeku shvaćajući ga ovako:

“Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, psihičkog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti“.

Foto: TZ BPŽ

Prva hrvatska primabalerina Mia Čorak Slavenska rođena je u Slavonskom Brodu, a u Hrvatskoj enciklopediji zabilježena je kao hrvatsko-američka balerina. Od prvog nastupa u HNK u Zagrebu do statusa primabalerine, koji je dobila 1930., prošlo je šest godina. Baletnu karijeru nastavila je na najpoznatijim svjetskim pozornicama, a status primabalerine stekla je u Metropolitan Operi u New Yorku. Njezine izvedbe nerijetko su bile stilizacija hrvatskih narodnih plesova, a iznimnu karijeru obilježila je i koreografskim i pedagoškim radom. O sjećanjima na rodni Slavonski Brod posvjedočila je njezina kći Maria Ramas u razgovoru za Jutarnji list rekavši: „Često je govorila o Hrvatskoj i Brodu na Savi kako se svojedobno zvalo njezino rodno mjesto. Danas je to Slavonski Brod. Imala je mnogo uspomena iz djetinjstva, voljela je rijeku Savu i često je pričala o kupanju na sprudovima te o seljankama koje su jutrom vodile krave na ispašu. Bilo su to vrlo jasne i živopisne uspomene koje su meni djelovale poput kakve bajke“.

Foto: TZ BPŽ

Ah, te bajke... Ta stvarnost misli, stvarnost doživljaja... Tko djetetu može dokazati da vile ne postoje? U dječjem divnom svijetu postoji sva ljepota svijeta. Tko je ne može zamisliti, taj neka sam čita bajke, najbolje one Ivane Brlić Mažuranić, dobre vile hrvatske dječje književnosti. Koliko empatije i mašte mora skrivati srce spisatelja za djecu? Teško je i zamisliti, ali je lako čitati, pa svi bez poteškoća čitaju Ivanine retke koji djeci pomažu u odrastanju, a odraslima u čuvanju djeteta u sebi. U Slavonskom Brodu, u kojem je Ivana Brlić Mažuranić provela većinu svoga života, uređena je Kuća Ivane Brlić Mažuranić, kao multifunkcionalni prostor. Prvi kat kuće zapravo je stan Brlić, opremljen autentičnim namještajem i ambijentom u kojem su nastajale Ivanine bajke. Bajkoviti svijet mašte dočarava manifestacija „U svijetu bajki Ivane Brlić Mažuranić“ koja također počinje u Ivaninoj kući, tu, u Brodskom Posavlju, bajkovitom slavonskom mjestu, u kojemu bajke makar načas postaju stvarnost.