U jezerima Imotske krajine leži skriveno blago – prirodni fenomeni koji „strpljivo“ čekaju da ih se prepozna i opiše. Hrvatski i inozemni istraživači, ronioci i znanstvenici, već se godinama spuštaju u tamne dubine jezera kako bi iz njih Imotskoj krajini uručili njezine nenadmašne adute, ono što ni znanstveno ni turističko tržište još nije vidjelo...
Imotska krajina dobro je poznata i ljubiteljima prirode i ljubiteljima kulture. Grad Imotski, smješten na sjevernom rubu velikog i plodnog krškog polja, na oko 400 metara nadmorske visine, bio je središtem starohrvatske župe Imota, a danas je gospodarsko i kulturno središe Imotske krajine.
Foto: TZ Imota
Imotska jezera, Crveno i Modro, ikone grada i čitave krajine, razmjerno su mlad geomorfološki fenomen. Odavno su proglašeni spomenicima prirode unutar zaštićena značajnog krajobraza površine 354,52 ha, a u travnju ove godine očekuje se službeno uvrštenje Geoparka Biokovo – Imotska jezera na UNESCO-ov popis svjetskih geoparkova, čime će, s „Papukom“ i „Viškim arhipelagom“, postati treći UNESCO-ov geopark u Hrvatskoj.
Modro je jezero na zapadnom rubu grada, elipsoidno je (500 x 800 m) i ljevkasta grotla. Vodostaj mu varira do 100 m, a ljeti ponekad presušuje. Kupanje u njemu inače je pravo osvježenje, a pristup do „plaže“ vodi serpentinom uklesanom u stijenu.
Crveno jezero duboko je 500, a široko 200 m. Silazak do vode običnom posjetitelju nije moguć. Premda se zna da mu dno leži oko 6 m ispod razine mora, još ne postoji potpuna slika o ovome najdubljem europskom jezeru.
Foto: Gorgonija.com
Fascinacija tajanstvenošću Imotskih jezera potaknula je i legendu o njihovom postanku kao kazni za bešćutnost i oholost bogate Gavanove obitelji koja se udavila u Crvenom jezeru. Imotska krajina zavičaj je i „Balade o Hasanaginici“, koju je u 18. st. zapisao Alberto Fortis, a potom je prevedena na više od dvadeset jezika. Stihovi te balade nalaze se na rubu Modrog jezera, u kojem je, vjeruje se, skončala tragična imotska junakinja.
Prirodoznanstvena istraživanja bave se drugom slikom Imotskih jezera. Sustavna istraživanja traju od 2017. godine, a u prosincu 2023. godine održano je petodnevno istraživanje u sklopu projekta „Imotske modre vode“, tijekom kojega je analiziran veći broj krških jezera, izvora i drugih hidroloških lokaliteta Imotske krajine. U ekspediciji je sudjelovalo 29 istraživača iz Hrvatske, BiH, Crne Gore, Slovačke i Slovenije, a istraživanja koja su obavljali bila su geomorfološkog, hidrološkog, ekološkog i biološkog karaktera.
Foto: Gorgonija.com
Projekt je održan pod pokroviteljstvom Turističke zajednice Imota, Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije te Hrvatske turističke zajednice. Voditelj ekspedicije bio je mr. Roman Ozimec koji je istaknuo da je ovo zapravo tek prethodnica ekspedicije u kojoj će se istražiti sve vode na području Imotske krajine, ukupno jedanaest prirodnih jezera i neka izvorišta, i pri tom izvidjeti mogućnost pristupa, hidrološke specifičnosti te stanje njihova okoliša i krajobraza.
„Ove godine, negdje u svibnju, pripremili bismo još jednu veću ekspediciju. Tek tada bismo obavili konkretniji posao, izradili bismo nacrte svih jezera, obradili morfologiju, dubine, presjeke i tlocrte te definirali hidrološke odnose. Moram istaknuti da će tu sigurno biti još mnogo iznenađenja... odakle dolazi voda, kako i kamo dalje odlazi“, objasnio je Ozimec i dodao kako je za njima već nekoliko međunarodno priznatih ekspedicija u Crvenom jezeru. Zaronili su do njegova dna i pri tom, među ostalim, otkrili i novu vrstu alge.
Foto: Gorgonija.com
Sada će istraživači zaroniti u ostala jezera u Imotskoj krajini s ciljem da otkriju odnose u njezinoj podzemnoj hidrološkoj mreži, a to znači tokove koji pristižu iz susjedne BiH te tokove kojima voda otječe iz imotskog kraja dalje prema Jadranskom moru. Potencijal imotskih voda izrazito je velik, upravo gigantski, kako ga opisuje Ozimec. Za hidrološko bogatstvo Imotske krajine karakteristični su inače neki prirodni fenomeni koji se rijetko gdje drugamo mogu vidjeti.
„Da bi se to valoriziralo na turističkom i znanstvenom tržištu, treba dosta raditi na infrastrukturi. Treba, primjerice, urediti i osmisliti šetnice i staze, izgraditi vidikovce i slično. Do sada je s Geoparkom Biokovo – Imotska jezera mnogo toga realizirano, ali se ne smijemo na tome zaustaviti. Pri tome svakako moramo paziti da nam turističke aktivnosti ni na koji način i ni u kojoj mjeri ne devastiraju to hidrološko blago i te prirodne fenomene“, istaknuo je Ozimec.
U najavljenoj ekspediciji, koja bi se trebala održati u svibnju, istraživači će se ponovno spuštati u Crveno jezero. Dok će njih petnaestak boraviti pod vodom, pet će ih u kabinetima analizirati materijal koji im ronioci budu donijeli. U planu je također i izrada monografije za Crveno jezero, a onda i za sva ostala jezera u Imotskoj krajini.