Donosimo nastavak teksta o tome kako su Hrvati kroz povijest ostavili vrijedne tragove u Svetoj zemlji. Ukoliko ste propustili pročitati prvi dio, možete ga pronaći ovdje.
Kao i tijekom dosadašnje povijesti hrvatski franjevci nastavljaju djelovati u Svetoj zemlji, neki dolaze tamo studirati i potom odlaze drugdje, a neki ostaju pa čak imaju i istaknute pozicije. Primjerice, fra Sandro Tomašević od 2021. ravnatelj Dječjeg doma i župni vikar u Betlehemu, prošle godine izabran je za člana uprave Kustodije Svete zemlje. Fra Siniša Srebrenović, godinama je bio prvi sakristan u bazilici Svetoga groba, a sada je gvardijan Samostana Muke Isusove u Jeruzalemu i definitor Kustodije Svete Zemlje. Dr. sc. fra Tomislav Vuk aktivan je kao profesor emeritus na Fakultetu biblijskih znanosti i arheologije u Jeruzalemu. Sudjelujući u brojnim arheološkim istraživanjima, između ostalog, uspio je uspostaviti stalnu Biblijsko-arheološku muzejsku izložbu u franjevačkom samostanu u Cerniku pokraj Nove Gradiške, odakle je rodom.
Foto: Fra Željko Barbarić
Nadalje, hrvatski franjevci pokrenuli su još jednu hvalevrijednu inicijativu, koja će dodatno povezati Svetu zemlju i Hrvatsku. Riječ je o izgradnji kapele sv. Jeronima, sv. Nikole Tavelića i hrvatskih svetaca i blaženika na Pastirskim poljanama pokraj Betlehema, mjestu gdje su prema predaji u božićnoj noći pastiri od anđela saznali o Isusovom rođenju. Hrvatska kapela je najveća od šest predviđenih u projektu obnove Pastirskih poljana, koju vodi Franjevačka kustodija u Svetoj zemlji. Početak radova na hrvatskoj kapeli blagoslovljen je u svibnju 2022. godine, a uz brojne darovatelje projekt je financijski podržala i Vlada Republike Hrvatske.
Foto: Laudato/D.R.
Hrvati, također, rado i redovito hodočašće u Svetu zemlju pomažući tako prosperitetu tamošnjih žitelja. Predvode ih svećenici i laici koji su uložili puno ljubavi i truda kako bi postali licencirani vodiči za Svetu zemlju. Neki od njih poput pok. profesora Adalberta Rebića, fra Miroslava Modrića i vlč. Darka Tomaševića osim nastojanja da na biblijskim lokalitetima hodočasnicima približe Svetu zemlju takozvano „peto evanđelje“ napisali su korisne tiskane vodiče i priručnike. Fra Miroslav Modrić, uz to, priredio je i dao tiskati Hrvatski hodočasnički misal za svetišta u Isusovoj domovini.
Foto: Montaža - vodiči
Postoji još jedna poveznica Hrvata i Svete zemlje, a to je Viteški red Svetoga groba jeruzalemskog koji nastao je po završetku Prvoga križarskoga rata, kada je osnovano Latinsko jeruzalemsko kraljevstvo s Gottfriedom Bouillonskim na čelu, a čiji je cilj bio čuvanje i održavanje Kristova groba i drugih svetih mjesta. nakon završetka Prvog križarskog rata, križari su se vratili natrag u svoje domovine, a među njima i vitezovi Reda kanonika Svetoga groba. To je dovelo do osnivanja priorata Reda širom Europe.
Foto: Mathieu Chaine
Premda nisu ostavili većeg traga u hrvatskoj povijesti, regularni kanonici Svetoga groba jeruzalemskoga, odnosno sepulkralci ili križnici, kako se nazivaju u hrvatskim povijesnim vrelima, imali su posjede i u hrvatskim zemljama. Iz Poljske u Hrvatsku doveo ih je slavonski herceg Andrija, koji je kasnije okrunjen za ugarsko-hrvatskog kralja kao Andrija II. On je 1207. godine obdario Red posjedima u Glogovnici kod Križevaca gdje su kanonici početkom XIII. stoljeća imali svoj samostan i crkvu. Red je u Hrvatskoj nestao krajem XV. odnosno početkom XVI. stoljeća.
Foto: OESSH-HMD
Nakon ponovnog uspostavljanja latinskog Jeruzalemskog patrijarhata 1847. godine i preustrojavanja Reda, papa Pio XII. ponovno dodjeljuje Redu 1949. godine službu velikog meštra, određujući da to uvijek treba biti jedan od kardinala Svete Rimske Crkve, a jeruzalemskom patrijarhu dodjeljuje službu velikog priora Reda. Poslanje reda ponajprije je duhovni rast svojih članova, a odmah zatim financijska i svekolika pomoć kršćanima u Svetoj zemlji koji su svedeni samo na 1—2% udjela u ukupnom stanovništvu i čiji je opstanak sve više ugrožen. Uz to, Red se zauzima za jeruzalemska sveta mjesta. Zastupljen je u tridesetak zemalja i broji oko 30.000 vitezova, dama i svećenika organiziranih po namjesništvima, odnosno magistralnim delegacijama.
Tijekom povijesti, nekolicina Hrvata bili su članovi Reda, među kojima su najznačajniji spomenuta trojica braće Branković te bl. Alojzije Stepinac koji je postao vitez za vrijeme hrvatskog nacionalnog hodočašća u Svetu zemlju 1937. godine, što ga je predvodio kao zagrebački nadbiskup koadjutor. Odličje velikog časnika Reda osobno mu je uručio tadašnji latinski patrijarhat mons. Luigi Barlassina s ciljem da se u Hrvatskoj osnuje predstavništvo Reda.
Foto: OESSH-HMD
No ostvarenje toga cilja osujetili su Drugi svjetski rat i dolazak komunista na vlast koji su kardinala u montiranom procesu osudili i pritvorili što je na kraju dovelo do njegove mučeničke smrti. Zahvaljujući vitezu Claudeu Grbeši, Hrvatu rođenom u Belgiji, to je ostvareno tek u ožujku 2017. kada je utemeljena Magistralna delegacija Reda za Hrvatsku, a tadašnji zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić postao njezinim velikim priorom. Te iste godine u svibnju u zagrebačkoj prvostolnici održana je prva investitura hrvatskih vitezova na hrvatskom tlu.
Foto: OESSH-HMD
U rujnu 2023. u Nacionalnom svetištu Majke Božje Bistričke upriličena je druga investitura tijekom koje su, uz vitezove laike i svećenike, po prvi put u Magistralnu delegaciju Reda primljene i dame. Simbolično je da je obred investiture predvodio kardinal Josip Bozanić u zajedništvu s mons. Williamom Shomalijem, generalnim i patrijarhalnim vikarom za Jeruzalem i Palestinu, nadbiskupom Giorgiom Linguom, apostolskim nuncijem u Republici Hrvatskoj te mons. Milanom Stipićem, križevačkim vladikom. Hrvatski vitezovi i dame čije je broj sada udvostručen (ukupno 30) moći će još više pridonositi za potrebe kršćana u Svetoj zemlji te još predanije nastaviti istraživati povijesne veze Hrvata i Hrvatske sa Svetom Zemljom, ali i uspostavljati nove.
Foto: OESSH-HMD
Kao pozitivan primjer može se izdvojiti suradnja Hrvatske magistralne delegacije Reda i paških benediktinki, koja je u studenom 2019. rezultirala potpisivanjem Povelja o suradnji u javnom čašćenju relikvije Svetoga trna iz Isusove krune. Paške koludrice stoljećima su čuvale tu vrijednu relikviju čije je javno čašćenje obnovljeno u travnju 2019. nakon 74 godine i komunističke zabrane.
Foto: OESSH-HMD
U vremenu kada se ljudski životi u Svetoj zemlji ponovo gube uslijed ratnih zbivanja od presudne je važnosti iskazati konkretnu solidarnost s ugroženima i stradalima pomažući im na neki od dostupnih načina, a vjernici to još dodatno mogu učiniti molitvom i postom za mir.